Nemoguće [j.jk] ✔

23."nabiću ti tu čašu u grlo, magare jedno"

¥¥¥

Dani u bolnicama postajali su svakom sekundom sve dosadniji. Ali danas je bio taj dan kada će Valeria i Jungkook napustiti te bolničke krevete i otići svojim toplim domovima. Taehyung još uvijek nije dobio svoju slobodu, ostali su ga svaki dan posjećivali i pravili mu društvo govoreći mu kako će, tih deset mjeseci na koje je bio osuđen, brzo proći.

Kada su konačno napustili bolnicu uz upozorenje doktora kako bi se trebali brinuti o zdravlju, otišli su u Jungkookov stan. Svi su se udobno smjestili u dnevnom boravku i provodili svoj dan uz razne društvene igre i tople napitke. Posle dugo vremena, svi su se smijali i uživali u momentima.

"Igra se zove ne ljuti se čovječe! Zašto se, kog đavola, Yoongi ljuti?", Jimin je uzviknuo mršteći se. Prekrstio je svoje ruke očekivajući dovoljno dobar odgovor.

"Sada ti to radiš", Jungkook je rekao.

"Ne, ne radim"

"Duriš se, Jimin", Victoria je dodala.

"Ne, ne durim"

"Da, duriš"

Htjela je ostati ozbiljna ali opet nije mogla odoljeti, prišla je Jiminu i uhvatila njegove pufnaste obraze a onda ih malo po malo mučila.

"Joj što si sladak!", uzviknula je.

"Ne-", Jimin je krenuo reći nešto ali je bio zaustavljen od strane najstarijeg.

"Dobro, dobro. Mijenjamo igru", Jin je rekao i maknuo ne ljuti se čovječe sa strane a onda izvadio monopol.

I tako, prolazili su sati uz smijeh, ljutnju, nervozu i ponekad dranje. Ali sve je to zbog društvenih igara koje su im došle preko glave. Na kraju su odlučili gledati film i naručiti porodičnu picu. Ubrzo je dostava stigla i tada su upalili film.

Yoongi je sjedio na podu pored kauča, iako je imalo mjesta i za njega, nije se pomjerio, obožavao je skupčati noge i sjediti na pod. Obično bi to radio kući sa svojom bijelom mačkom koja mu se smjesti u krilo i brzinom svjetlosti zaspe dok je on gledao seriju.

Jimin je sjedio pored Lise na kauču dok se ona odmarala na njegovim prsima, Victoria je bila odmah pored Jungkooka koji je gledao sve samo ne film. Zapravo, njegove oči bile su prikovane za Valerijino lice. Potajno je posmatrao, kao i uvijek.

Jin i Hoseok zajedno su sjedili na fotelji umotani u ljubičasto ćebe. Čak su i glave pokrili i sve što se vidjelo bile su njihove, široko otvorene, oči.

Namjoon je, s druge strane, mirno sjedio na drugoj fotelji i pazio na svaki detalj filma.

"Zašto mora biti horor?", Hoseok je upitao sa drhtavim glasom.

"Zato što se to pretvori u komediju gledajući tebe i Jina", Yoongi je rekao pijući sok.

"Nabiću ti tu čašu u grlo, magare jedno", Jin je rekao uplašen od demona koji su na svakih prt minuta neočekivano iskakali na ekran televizora.

"Šta si rekao?", Yoongi je ustao sa poda hodajući prema Jinu sa smrtonosnim pogledom i tada su svi znali da će Jin nastradati. Ali niko zapravo nije shvatio da se Yoongi šali.

"Rekao je kako su mi lijepe čaše", Jungkook je zaustavio Yoongijevo tijelo i vratio ga na svoje mjesto.

Njihovu raspravu prekinulo je zvono na vratima. Planirali su da iskuliraju i nastave sa gledanjem filma ali ko god da je ta osoba, bila je i više nego uporna. Jungkook je duboko izdahnuo i ipak odlučio otvoriti vrata ostavljajući svoje prijatelje u dnevnoj sobi.

Prišao je vratima i obuhvatio hladnu kvaku, pomjerivši ključ u suprotnu stranu otvorio je vrata. Ispred sebe ugledao je dobro poznatu osobu, skoro istog lika kao njegov.

"Jungkook...", tiho je izustila.

"Šta ti radiš ovdje?", upitao je zbunjeno i pomalo drsko.

"Moramo popričati"

"Sada? Posle toliko godina?"

"Shvatam da sam pogriješila-"

"Uništila si me, odakle ti obraza da se pojavljuješ na moja vrata?", hladno je upitao dok je ignorisao želju koja je gorila u njemu. Želja da svojim rukama obgrli tijelo osobe naspram sebe.

"Krivica nije samo moja, Jungkook", sada se i njen stav pretvorio u drzak i ljut.

"Daj mi šansu i poslušaj šta imam da kažem", dodala je razmišljajući da li je postupila ispravno sa samim dolaskom ovdje.

"Dao sam ti i previše šansi", zaustavio se na tren i pogledao je u oči,"majko", a onda je zalupio vrata svom snagom i šakom udario u istu kako bi smirio sebe prije nego se vrati prijateljima.

"Ko je to bio?", Namjoon je upitao prateći svaki pokret Jungkooka.

"Neko je pogriješio stan", rekao je prvo čega se sjetio i sjeo pored Valerie koja nije vjerovala u njegovu priču.

Svi su vratili svoj pogled na televizor ali samo Jungkook kao da je gledao u prazno. Razmišljao je o svojoj majci i pitao samog sebe šta je zapravo željela od njega.

I tada je znao. Novo poglavlje počinje. Poglavlje koje mu se neće svidjeti.