Nemoguće [j.jk] ✔

44."izgubljena bitka"

"Mogu proći i vjekovi, a ja ću te i dalje voljeti i tražiti te u gužvi nepoznatih ljudi"

Kažu da ljudima najteže pada gubitak osobe zbog koje su imali inspiracije živjeti. Šta li se dogodi kada ih izgube?

Mlada djevojka sjedila je na svom krevetu dok je posmatrala svog sina koji se zabavljao sa igračkama na podu.

Obožavala je da ga posmatra iz više razloga ali jedan od njih bio je taj što je imao očev lik.

Nakon što je preživjela gubitak voljenog, uz trud i napor uspjela je ostati pri sebi i dopustiti životu u sebi koji je nosila da takođe preživi.

Par puta joj je došla ideja o tome zašto da mu priređuje pakao puštajući ga da kroči na ovaj svijet ali kada malo bolje pogleda...

On je jedino što je ostalo od Jungkooka.

Proljeća, ljeta, jeseni i zime su prolazile. Valeria nije živjela punim plućima zato što je svakog dana budeći se u krevetu ugledala praznu stranu kreveta na kojoj je on trebao spokojno spavati.

Ali, opet, živjela je samo radi radosnog bića kojem je rečeno da mu je otac ispao heroj spasivši njegovu majku i njega.

I zaista imao je predivnu sliku o tome kakav je njegov otac bio. Za svojih šest i po godina, raspitivao se o njemu što kod majke što kod Jungkookovih prijatelja koji su se na samom kraju oženili i osnovali porodice.

Nedostajao im je.
Svima.
Ništa nije bilo isto bez njega.
Navikli su na njegove haose i gluposti.
A odjednom, morali su se odviknuti.

"Mama!"

Viknuo je i skočio na njen krevet te ušuškao pored nje držeći ram u jednoj ruci.

"Da li je ovo on?"

Upitao je.

"Gdje si to pronašao?"

Valeria se nasmijala sjetivši se da je sakrila slike a da je on ipak pronašao. Poljubila ga u čelo te svojom rukom obuhvatila jednu stranu rama.

Nije dobila odgovor o tome gdje je pronašao mada je pretpostavila da je ona slučajno zaboravila sliku negdje. Svake noći bi je izvadila te posmatrala njegove crte lica i tijela.

Zabranila je samoj sebi da ga ikada zaboravi.

"Da, to je on"

Rekla je dok joj je jedna jedina iskrena suza skliznula iz oka te pala na sliku i njegov lik.

"Želim biti kao on"

Rekao je i zagrlio sliku a Valeria se osmjehnula i radovala njegovom odrastanju u muškarca kakav je njegov otac bio.

Znala je da nikada neće ponovo voljeti i da će Jungkook sve dok ona diše biti u njenom srcu.

Na prvi pogled, on je bio nevolja.
Htjela je da ga se kloni, ali privlačio je - nije se bojala malo nevolje.

I posle svega što su prošli i borili se da ostanu zajedno, izgleda da su izgubili bitku a njihova ljubav ostala je nemoguća.

K R A J