Nemoguće [j.jk] ✔

13."mjesto za razmišljanje"

"On bi obožavao ispuštati dim cigarete sa kojima odlaze tereti.
A ona?
Ona bi obožavala gledati njega dok se oslobađa dima."

¥¥¥

    ¥¥¥

Autor

Sati su prolazili a brineta je i dalje nepomično gledala u jednu jedinu tačku i pokušavala srediti svoje haotične misli. Njen prijatelj bi dolazio s vremena na vrijeme ali ona bi odbijala sav kontakt i ignorisala njegovu brigu.

Osjećala se koliko zbunjeno toliko i čudno. Nikada ranije nije osjetila ono što osjeća sada prema osobi muškog pola, mislila je kako je to samo faza u kojoj će biti izigrana a opet nešto u njoj joj je govorilo da se, kako vrijeme prolazi, sve više zaljubljuje u njega.

Par puta je dobila priliku uvjeriti se šta ga okružuje ali uvijek bi se vratila samoj sebi sa neuspjelim pokušajem. Mladić je bio zatvoren i krio je svoje emocije sa maskom koja predstavlja taj njegov loš karakter, smatrao je da nema te osobe koja bi se borila za njegovo unutrašnje otkriće. Ali Victoria nije znala kako biti blizu Jungkooku koji je bio toliko odbojan.

Odjednom, oboje su nakon dugog i napornog razmišljanja ustali sa svojih pozicija te ustali kada im je sinula ideja za njihovo potajno mjesto koje im pruža mir i spokoj.

Jungkook je ugrabivši svoju teksas jaknu napustio svoj stan i počeo pesti stepenicama koje su vodile ka krovu ove zgrade. Čim je došao do čeličnih vrata i širom ih otvorio osjetio je hladnoću kako se probija kroz njegovu tanku jaknu. Trljao je svoje ruke kako bi se ugrijao, bio je i previše mrzovoljan kako bi se vratio nazad po deblju jaknu tako da je odmah isključio tu opciju i prišao ivici zgrade a zatim sjeo i ispružio svoje noge ka dolje.

Neko bi se uplašio kada bi ga vidio kako samouvjereno ljulja svoje noge i uživa u samoći pomislivši da hoće izvršiti samoubistvo ali svako bi nastavio svoja posla čim bi prepoznali njegovo lice i shvatili da je to momak koji često dolazi na tom mjestu i opušta sebe i svoje tijelo.

Uključio je tihu glazbu na svom telefonu i zatvorio svoje oči kako bi razumio samoga sebe i šta mu se zaista dešava. Da li se zaljubljuje? Ali kako bi se mogao zaljubiti kada ne zna ništa o njoj osim imena koje mu izaziva osmjeh na licu čim ga čuje? Govorio je samom sebi kako mu treba osoba koja će otjerati sve njegove loše osobine i popraviti čudovište u koje se pretvorio zbog svih silnih problema i izdaja.

Njen lik preoteo je glavnu ulogu mraku koji je nastupio tog trenutka kada je zatvorio svoje oči. Zamišljeno, posmatrao je njene crte lica i divio se braon očima koje su posjedovale malu količinu žutkaste boje u njima, punim usnama koje su ga dozivale i izgledale kao da su od pamuka, zubi koji su ukrašavali njene usne i izazivale oblik njegovog osmjeha, braon gusta kosa kroz koju je želio provući svoje prste i uspavati malenu, nos koji bi stisnuo u momentu kada bi se ona durila i oponašala svoju tvrdoglavu stranu, ruke koje je želio držati i grijati ih dok bi pokazivao svijetu kako je ona njegova i ta njena sama pojava koja ga izludi iste sekunde kada je ugleda.

Ovakvo nešto prvi put mu se događa, baš zbog toga nije razumio sebe i mislio je kako bi ona rekla da je lud. Da li je moguće zaljubiti se u nekoga a ne znaš šta oblikuje njegov karakter? Da li je moguće zaljubiti se samo radi jednog pogleda koji bi pokazivao da između vas postoji nešto što sudbina uporno dokazuje svakim vašim susretom?

Brineta je obuhvatila svojim ledenim rukama kvaku čeličnih vrata i pritisnula je kako bi je otvorila dok je birala pjesmu na svom telefonu i  duboko zagledala u ekran. Taman kada je krenula staviti slušalice u svoje uši čula je drugačiju muziku koja je dolazila na par koraka od nje. Podigla je svoj pogled gore i uz prasak čeličnih vrata koje su oglasile svoje zatvaranje ugledala osobu koja je mirno sa okrenutim leđima sjedila na ivici zgrade, nasmejala se sama sebi u trenutku kada je shvatila da se sudbina igra sa dvoje mladih ljudi.

Laganim koracima kretala se prema njemu dok je on i dalje nepomično sjedio i slušao pjesme koje su se same mijenjale. Uz ogroman izdah prihvatila je da igra igru koju je sudbina spremila te sjela pored njega i odložila svoj telefon pored sebe. Posmatrala ga dok je on sa zatvorenim očima razmišljao o njoj. Odlučila je da mu neće remetiti mir ali iste sekunde kada je čvrsto donijela tu odluku on je otvorio oči ugledavši brinetu pored sebe sa nasmejanim izrazom lica.

"Šta ćeš ti ovdje? Ovo je moje mjesto za razmišljanje", drsko i hladno rekao je dok je vadio kutiju svojih omiljenih cigareta iz džepa njegove jakne kao i bijeli upaljač.

"Stvarno? Od sad je naše mjesto za razmišljanje", odgovorila je sa dozom sreće u sebi.

Nije dozvolila da je njegova hladnoća udari kao i svakog puta prije ove noći. Osjetila se i više od uzbuđene kada je shvatila da nema potrebe biti njegova kopija i ponašati se loše."Budi čovjek, podsjeti ga ko je", mislila je dok je pratila svaki njegov pokret. Želi ga upoznati, želi ispružiti ruku i sa ogromnim naporom i neprestanim radom dohvatiti tu njegovu dobrotu koja se izgubila u njemu, vjerovatno, davnih dana.

"Samoća mi prija, ali dobro. Možeš ostati", rekavši to krenuo je zapaliti svoju cigaretu koja je nestrpljivo čekala između njegovih usana ali brineta koja je i dalje imala osmjeh na svom licu otela je bijeli upaljač u svoje ruke. Zbunjeno je gledao u njene ruke sve dok se ona nije približila toliko blizu da je on mogao osjetiti kako će mu srce iskočiti od napetosti.

"Dakle, ljepše ti je sa mnom?", upitala je i pritisnula upaljač te se vreo plamen kojeg je vjetar pomalo nosio pojavio.

"Nisam to rekao", sa cigaretom u ustima promumljao je i prišao bliže kako bi dotakao nezaustavljivi plamen.

"Ali si mislio", gledala je u njegovu cigaretu i pomalo usne dok je palila umjesto njega.

"Opet se igraš riječima, lepoto", rekavši to dim je izašao na sve strane pokrivajući njegovo cijelo lice ali ipak te crne oči dolazile su do izražaja a ona nije mogla skrenuti pogled sa njih.