Nepoznato vrijeme na satu se ispisuje
Brojim ti korake, ali samo kao zvuk
Oblike ne raspoznajem
Dodaj mi samo komadić svoje želje
Samo dodir da se njime pokrijem
Slova se gube, ispadaju, sjedaju na kriva mjesta
U kazalištu kao katarzu doživljavam tvoj pijesak
U očima, kao plamen na ognjištu zagrijava me
I svejedno mi je gdje nas ujutro nađu
Kako god posložiš - izgubit ću se
