Prži me hladnoća tvojih očiju
Ironija ti se utapa u dubokim zjenicama
Rupama bez dna
Gdje zaspali su moji kapci, ali nisam ja
Još sam budna i još takva lebdim iznad tla
I sanjam iste stvari što sam sanjala kad sam bila mala
Samo tada nisam znala koliko su daleko
Nemoguće, prazne
Komadići zbilje popadaše po meni
I sad se čude kamo je nestala djevojčica iz bajke
Oči su joj sanjive i dalje
Ali krvave i gladne
Tvojih misli jer ostale su same sa mnom
Koljena mi izgrebale, u glavu mi udarale cijelu noć
U kolutima dima duša tvoja počiva
I jasno je
Odrešuješ me svakog pokušaja
Da te imam
Kažeš nisi ti kriva
Takav je dan
Takav je svemir oko nas
Uvelo cvijeće prosulo se po nama
Zapamti
Ono od čeg bježiš sustiže te
I kad odahneš
