Danas sam mislila da ću umrijeti
Mislila sam da je kraj
Sletjet ćemo sa ceste
Zabit ćemo se u stup
Produžiti ravno u zavoju
Ili izletjeti drugom autu u skretanju
Nešto će se desiti
Jer nisam vidjela crtu ni rub
Kiša je udarala o staklo
Drveće priječilo put
Magla i pijesak i lokve i iznenadni gromovi, munje u daljini
Kako smo iz toga izašli živi?
Danas sam mislila da će me voziti kombi s reflektirajućim svjetlima
Ako uopće stigne na vrijeme
I da će me spojiti na milijun cjevčica
Ako uopće bude imalo smisla dotad
U prvom trenutku kad sam pomislila da ću umrijeti, kad mi se prerezao dah po prvi put, jer sve ispred nas je bio mrak
Pomislila sam - barem sam s voljenima, ali oni ne zaslužuju umrijeti
Ne ovako, ne danas
Počele su svirati duhovne pjesme
na radiju, na svakoj stanici
A očajno sam ih mijenjala
I bila sam sigurna da je to kraj
Nema više novoga, nema više sutra
Moram ti reći još samo jednu stvar
A to nije da nisam mogla disati
Nije ni da sam zaboravila vlastito ime
Nije ni da mi se grčio svaki dio tijela
I da sam blijeda bez daha gutala knedle
Nije, nije važno
Samo, kada sam zaista mislila da ću umrijeti
Sjetila sam se - nisam ti rekla sve
Nisam ti rekla ništa
Možda taj strah progovara iz mene
I nisam svjesna, nije stvarno
Ali zašto baš od svih na svijetu tebe
Se sjetim u najvećem strahu
Mora biti nešto, a ne bi znao da si
Da znaš za ovu pjesmu, ne bi pomislio
Mislim, možda
Danas sam mislila da ću umrijeti
I shvatila sam da ti želim to reći
Koliko god bilo teško, koliko god bilo nemoguće
Nedostižno, nestvarno
U trenutku kad misliš da ćeš umrijeti
Kad si najbliži smrti i da joj ne gledaš u oči jedino što možeš je zaklanjati pogled
Sve ti se posloži, sve ti se otvori
Želim da probamo srušiti mostove
Sve naše strahove, osjećaj da ne možemo - ne vjerujem
Malene su zapreke, gotovo da ne postoje, sjetit ću te opet
Sve što misliš da izgubio bi proći će,
Ali ono što u sebi osjećaš ostat će
I eto, želim te opet
Danas sam mislila da ću umrijeti
I tko zna, možda bi saznao iz novina
Tragičnu vijest
Možda bi ti javili izdaleka
Ušutio bi na tren i pala bih u zaborav
Kao da te se ne tiče, kao da sam zaista
Nevažna i dio nekog prošlog života
Kad si bio nesiguran i nespreman
I ostalo bi na tome
Nikada ne bi saznao da posljednje si
Na što sam pomislila
Dok sam tonula u vječni san
Danas sam mislila da ću umrijeti
A tebi je sasvim običan dan
