Tvoje me riječi plaše
I razmišljam da li bih mogla
Zavoljeti kišu onako kako ju ti voliš
Pa da na njoj s tobom šećem
Bez kišobrana
S vremenom zavoljeti, možda
Način na koji dišeš i nemirno spavaš
U toplim noćima
Još te nisam dotakla
Nisam ti pružila ruke
A već si mi u stihove se smjestio
I nadgledaš, o čemu sam sad naumila
U kojim sam sad svjetovima?
Zanimaju te mnoge stvari o meni
Na koje sam mislila da nemam odgovora, ali imam
Zbog tebe ih imam
Ne osjetim godine između nas
I tih trideset minuta hoda
Čini se kao sekunda
U kojoj nam se spajaju usne,
Spajaju priče
Ne daj da te otjeram iz straha
Da nas neće biti više, bit će nas
Ljepše i bolje, bliže, primjetnije
I lakše, bit će nas opipljivo i stvarno
Pokaži mi mjesto na kojem se odmaraš i hraniš dušu
Da se odmorim s tobom, nisam odavno
Grad je velik i hladan, ali živ
Učinimo ga našim
Eto odjednom se čini da bih sve
A još sam na početku rekla da se plašim
