Ne volim tjedan svog rođendana
Jer je lišće već suviše žuto
A ulica sjetna
I cvijeće iza Svih Svetih na tržnici
Bljeska se mokro u jarkim bojama
Koje nose jecaje, koje nose smrt
Živi kao mrtva priroda
Dugo te nema i već je tu negdje osjećaj da nisi ni bila
Anđeo doma, sada si samo ponekad anđeo iz sna
Ne volim tjedan svog rođendana
Jer on odavno nije sreća
Samo opomena na zubato sunce
I sitnu hlapljivu hladnu kišu jutro prije
Samo bol i sjećanje da nije
S godinama ništa lakše
I pušem svjećice, svaki put ih pušem
Već koji put uz suze
Ne volim jesen ni tjedne studenog
Jer bude uspomene
Kad sam ih puhala uz osmijeh
