Čitav je grad između nas
Djevojke u mantilima i muškarci s brkovima
U tramvaju djeca mlataraju nožicama
Vozimo se nekad kao stoka, nekad gospodski
Zavisi koje je doba dana
I je li prometnija linija
Ali čitav je grad i dalje između nas
I svi njegovi mostovi na Savi
Preko kojih prelaze umorni auti
I poletni trkači
Izlaziš na stanici prije Maksimira
A kad me zoveš dočekuješ me bliže
Pa se provozamo zajedno i penjemo uzbrdo
Uvijek komentiraš da nemam kondicije
Jer zašto mi ne bi nešto prigovorio kad već možeš
I zašto se ne bismo porječkali uz osmijeh
Dok se probijamo do tvoje zgrade, do tvoje sobe i kreveta
Dok iščekujemo dodir kože pod prstima
I buđenje sutradan u bijelim plahtama
Kroz prozor nam uvijek proviri sunce
Ljubiš mi usne meko, lagano opipavaš tijelo
Osjetim da drhtiš i da nisi siguran
Je li sve u redu
Kad čitav je grad između nas
I u mojoj i u tvojoj glavi
A te je mostove nemoguće srušiti
Gori su u snu nego u javi
