Zavezala sam kosu u nepravilnu punđu i navukla čarape na mokre noge
Nedovoljno obrisane
Divan je dan iza njih
Ista ta punđa raspast će se za dvadesetak minuta i otići u zaborav
Zavezat ću tada niski rep, na desnu stranu gdje kosa pada
Kao jedna kikica, ali bez druge
Debela, teška
Smjestit ću se na kauč i čačkati razmake među zubima
A onda još dugo grickati čačkalicu vrteći je po površini usana
Otprlike u istom ritmu kako preokrećem stranice epistolarnog romana
I nakon svakog pisma uzmem si koju sekundu za predah
Jer sam ga u jednom dahu pročitala
Možda iza dva, tri, ako su se zaredala osobito napeta
Nešto što me pobudi
Spominjale su se slike nas dvoje
I neke moje riječi u toj knjizi
Doslovno izrečene, s točkama na pravim mjestima
Tvoje su bile parafrazirane i uz ono što si zaista izrekao dolazilo je u pravilu i ono što si uz te riječi pomislio
Neizrečeno, a napisano
Neobjašnjivo
Ležala sam na tom kauču u staroj prevelikoj majici i čarapama
Divila se svježe obrijanim nogama koje su bez obzira na to bile predebele
Ali moje, bez pogovora
Knjiga je odmicala i stigla svojoj trećini
Nekako mi je ista misao bila u glavi čitavo vrijeme
Bez pomicanja, samo produbljivanje izvornog raspoloženja
Nastalog prvom rečenicom
Zanemarimo što sam otvorila nasumično nekad kasnije i što sada znam djelić buduće fabule
A i bit
Možda
Zanima me kako nisam prije pisala ovoliko brzo pa da mi klize i ti nerealni
Izvještačeni znakovi kao komadići stvarnosti po stvarnom bijelom poderivom papiru
A ne fluorescentnom bjelilu koje ne postoji
Nisam osjećala ni jad ni očaj u njihovoj ljubavi
Čak i to sjećanje bilo je živo i vrelo i blisko
Tanašno i meko, ma da se rastopiš nad njim
Kao čokolada na štednjaku, umiješaš malo maslaca i divota
Dan je dobio smisao
Čula sam kroz prozor nekakve glasove, nedefinirane
Zvuk premetanja kutija, paljenje motora, lavež
O koliko sati treba biti za tišinu!
Ne smeta mi
Ne smeta mi čak ni samoća kad ovdje pored mene stanuju riječi
I spava cijeli svemir u jednoj velikoj lopti, balončiću od sapunice koji lebdi
Zove se misao, zove se sloboda, kako bi rekli
Sve dok je u glavi vjetar, ni snovi nisu daleki
Sve se čini tako lako
Lako i jest, polako shvaćam o čemu se radi
Zatvaram knjigu jer želim još bezbroj puta
Ovaj osjećaj da mi se vrati
