Klopke u nama uzimaju naše vrijeme
Razvlače ga kao žvaku dok ne popuca
Zalijepe ga na zid i ostave
Zaborave
Na njega
Klopke u nama vuku nas dalje
Tjeraju da slažemo stolove vlastitih slabosti
I biramo koju ćemo od njih danas pojesti
Umjesto doručka
Klopke u nama vode nas tamo gdje nema sna
Ni mira u toplim jutrima
Klopke u nama nam paraju jastuke i tjeraju da požderemo
Sve njihovo perje
Da zavežemo ruke plahtama
I nikad ne izađemo iz kreveta
Klopke u nama
Uvijek napravimo sami
I puštamo im da nas ubijaju, sami
A uvijek su nam tako bliske
Kao da su sazdane od naših kostiju
Naših umora, boli i želja
Kao da su one - mi
I samo smo njihova sjena
