7. poglavlje

362 16 1
                                    

Iako sam svakodnevno okružena modnim tkaninama i neprestano u glavi smišljam nove odjevne kombinacije, šopinga mi nikad previše. Baš kao i svaka žena uživam u ukusno uređenim izlozima, pomno poslaganoj i oku ugodno izloženoj garderobi za dame. Nerijetko se kući vraćam praznih ruku jer se u moru izobilja ne mogu odlučiti za pojedini komad. Najradije bih sve ponijela kući, ali moja kartica to ne bi pozdravila s odobravanjem. Ponekad si dam oduška i posegnem dublje u džep, posebice ako je neka specijalna prilika u pitanju, kao sad. Ako sam nečim razočarana ne hranim se kupovinom. Radije se odlučim za kolače. Pored dijamanata, kolači su ženini najbolji prijatelji.
Nakon što sam se malo odmorila, odijevam se ležernije i napuštam stan. Sama. Za večernje subotnje gužve i ispijanje kavica na terasama biram društvo dragih ljudi uz koje se mogu opustiti i napuniti baterije za nove izazove, ali u razgledanju i kupovini sama sam sebi dovoljna.
U trapericama visokog struka koje sam obukla na super udobne balerinke i kose podignute u rep, odlučno sam krenula prema centru grada u kojem su većinom smještene trgovine koje su danas u žiži mojeg zanimanja. Modni butici, šareni dućani i elitni kafići pružaju se u nedogled. Iz iskustva znam da će mi biti ugodno u razmjeni informacija sa simpatičnim i dobro pripremljenim osobljem koje ni u jednoj od tih trgovina nije prvenstveno sa svrhom da vam pošto-poto proda proizvod, već da vam pomogne da izaberete najbolje za sebe, ne namećući vam svoj osobni stav. Upravo to je razlog zbog kojeg sam u kupovinu najradije odlazila sama. Jednostavno ne volim da mi netko nameće svoje mišljenje i svojim stavom pokuša utjecati na mene. Ako mi se neki komad svidi ne pitam za cijenu, trend ili opravdanost. Sa svojim karticama ja sam kraljica svojeg odabira. I točka. Jesam li koji puta pogriješila u odabiru? Jesam, pa što? Barem nisam nikoga mogla kriviti za loš potez. Sama sam skuhala, sama ću i pojesti. Ili donirati potrebitima.
Kao po plesnom podiju vrtjela sam se po šarenim dućanima isprobavajući razne kombinacije koje bi mi mogle biti od koristi za trodnevnog boravka u Grazu. Strpljive prodavačice u stopu su me pratile i zadovoljno kimale glavom. Od bucke iz pubertetskih dana izrasla sam u sasvim prosječnu djevojku. Moja pojava nije zaustavljala dah kad bih prošetala ulicom, ali to i nije bila svrha mojeg postojanja. Zadovoljna vlastitim odrazom u ogledalu, odavna sam spoznala da je najvažnije ono što nosimo u sebi. Mir, spokoj i pozitivu. Čista duša ogleda se na licu, upotpunjena zadovoljnim osmijehom blista ljepotom. U danima kad bi mi se misli uzjogunile ni ogledalu nisam bila draga.
Danas sam si super! Svaka krpica koju sam isprobala savršeno mi je pristajala i uživala sam u šopingu baš kao što sam i očekivala.
- Odlično Vam stoji ova crna haljina. Kao da je krojena za Vas.
- Ove hlače su savršene na Vama! Tek sad vidim koliko su posebne.
- U tim salonkama osjećat ćete se kao kraljica!
Zahvalila sam se ljubaznim prodavačicama svjesna da sam odradila dobar posao i ruku punih raznobojnih vrećica napustila raj za dušu i tijelo svake šopingholičarke. Zahvaljujući sezonskom popustu nisam previše potrošila, a bila sam i više nego zadovoljna odabirom. Počastit ću se kavom, zaslužila sam!
Okružena vrećicama ispijam svoju već treću kavu danas. Zadovoljno sam se zavalila u ogroman stolac od ratana i strpljivo čekala naručeno piće. Poslijepodnevna špica bila je u punom jeku, proljetno sunce izvuklo je van neumorne šetače i sve one željne pokazivanja u centru grada. Izabrala sam stol u najudaljenijem kutu terase i sakrila se iza svojih tamnih sunčanih naočala u nastojanju da zadržim privatnost. Nadam se da mi nitko neće narušiti potreban mir. Pomalo su me već boljele noge od marširanja po dućanima, a osjetila sam i blagu malaksalost. Jedan smoothie nije bio dovoljan za turbulentan dan kojem sam bila izložena. Kava me je podigla. Njen opojan i miris i nevjerojatna moć kojom mi udahne novi život kolajući krvotokom. Promatram sve te ljude ... Šetači, radnici, umjetnici, dangube, čudotvorci. Što nam je zajedničko? Uživamo ljepotu prekrasnog proljetnog dana pod istim suncem, svatko u svojim mislima. Moje su misli usredotočene na predstojeći simpozij od kojeg puno očekujem. Moja tvrtka isto to očekuje od mene. Ne želim se opterećivati, ali velika je odgovornost stavljena na moja leđa i ukazano mi je povjerenje koje ne smijem prokockati ni na koji način.
Nakon što sam sat vremena uživala na osunčanoj terasi, kući sam se odlučila vratiti tramvajem. Nije mi se hodalo do stana jer sam unatoč kavi koja me je trenutno podigla, opet osjetila blagu nemoć. Ni krcati tramvaj nije bio najsretnije rješenje. Stiješnjena među ostalim putnicima koji su širili svoje miomirise i navlačili moje vrećice plivala sam kao riba u gustom ulju na dnu pune konzerve. Tek jedna u nizu, bezlična persona u masi. Tramvaj je gmizao tračnicama i zaustavljao se na svakom semaforu. Kao da se vrijeme odjednom urotilo protiv mene. Počela sam kopnjeti na rubu nesvjestice kad se nenadano oslobodilo mjesto tik do mene. Posljednje tri stanice vraćala sam dah i snagu zagledana u lijepe slike grada koje su mi se izmjenjivale pred očima. Volim ovaj grad i sve njegove ljepote. Doći će dan kad će i on zavoljeti mene!
Definitivno moram nešto pojesti! Ne smijem si dozvoliti da zbog slabosti ne mogu otputovati. Voćna salata za večeru je najbolji izbor. Preslušala sam govorne poruke, odgovorila na nekoliko propuštenih poziva (jedno od mojih pravila je da u kupovinu nikad ne nosim mobitel) i napokon svoje tijelo nagradila prijeko potrebnim obrokom. Vrećice s krpicama ostale su odbačene na podu u sobi, a ja sam nakon tuširanja momentalno zaspala ispred televizora u boravku. Kraj programa uz glasno šuštanje i treperenje naglo me je trgnuo i prekinuo mi san. Iznenadno probuđena, ne shvaćam u prvi tren gdje sam i što se zbiva. Čudan osjećaj dao mi je nasluti da sam sanjala nešto ružno, ali sna se nikako nisam mogla sjetiti. Brzo će jutro pa nisam ni pokušavala. Moram spavati! Otišla sam u sobu i zavalila se u svoj veliki, udobni krevet. Glava na anatomskom jastuku mirno mi je počivala do jutra, sve dok me budilica u cik zore nije podsjetila da je vrijeme za novi radni dan. Novi izazovi su preda mnom i ja sam spremna uhvatiti se u koštac s njima. Neometana ružnim snovima, probudila sam se svježa i poletna. Sunce je i danas odlučilo probuditi grad, a ja sam se probudila puna snage i volje da i od ovog dana uzmem najbolje. Ne smijem zaboraviti putem do ureda uzeti kavu za Karla!

 Ne smijem zaboraviti putem do ureda uzeti kavu za Karla!

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

  

RIJEDAK ZAČIN 💗 završeno 💗Where stories live. Discover now