Prolog
Previše je ružnog ostavila iza sebe i zaslužila je ove rijetke trenutke sreće i mira, sklupčana u sigurnosti njegovog toplog zagrljaja. I neće dozvoliti da joj ikada više netko ili nešto istrgne sreću iz ruku. Podigla je glavu s njegovih prsa...
Vrelina jutra grli se s hladnim jastucima, sunce se zagrcnulo zabezeknuto zagledano u ljepotu rađajućeg dana, a ja samo jesam. Postojim i ovog jutra tiha i sjetna, uljuljana u jednostavnost kojom ću pobijediti još jedan dan nadigravajući sebe u utrci za osmijehom, u trci za vrijeme. Život se igra kolovođe i nije svaka ljepota ono što nas čini. Skrivena od trenutka predajem se razmišljanju kako i bolonosni događaji oplemenjuju ono što jesam i kad samo bivam pa sve poraze pretvaram u svoje pobjede i zavolim se svako jutro iznova kako bih svoju ljubav nesebično mogla dijeliti drugima. Samo ako dijelimo imat ćemo obilja dovoljno za sebe, jer bogatstvo nije ono što stane u šaku i što se može pokazivati svima, nadmeno, bahato i skupo. Bogatstvo je buđenje i ovog jutra, pozdrav suncu na hladnim jastucima, bol u nemirnoj utrobi iz koje vrište ožiljci iz prošlosti. Nije bogat onaj koji puno ima, već kome je njegovo malo dovoljno za sreću. Nismo bez svrhe došli poharati ovaj život i trebamo se nositi s njim kao s najvećim darom kojeg nam je sudbina podarila. Život je prekrasan dar umotan u zavežljajčić ovog prekrasnog jutra u kojem se sunce cakli iznad naših glava, a srce otkucava ritam ljubavi. Što je život bez uspomena, to je srce bez ljubavi. Prazan list ... nihil ... Budim se u našem stanu u Cape Townu. Noa je već na trčanju, kasnije ga očekuje naporan radni dan, a trčanje ne želi propustiti ni po koju cijenu. Brine o svojem zdravlju i jutarnji mu je ritual održati formu postojanom. Ja sam spavalica i svako jutro sačekam u krevetu da mi se vrati. Srećom započinjem dan, s njegovim prvim poljupcem za moje dobro jutro. U ured ću polako, tek kad popijem kavu. Kompjuter na stolu je spreman i ako me budu trebali, poslat će mi mail. Ne žurim, uživam u darovima kojima me život svakodnevno obasipa. Na jastuku kraj mojeg položena je crvena ruža, kao i svakog jutra. Pozdravljam Indijski ocean udišući svjež zrak punim plućima. Živa sam, sretna i voljena. Dijelim svoju sreću i ljubav dragim ljudima zadovoljna sobom i svojim dosadašnjim rezultatima. Pronašla sam smisao, otkrila rijedak začin koji životu daje punoću okusa. - Mama, maamaaa! Stela je opet u šetnji bila neposlušna! Pitaj baku, ona će ti sve reći. - Nije istina, mama! Borna opet izmišlja kao i svaki put! - Pjevčići, ne uznemiravajte mamu, pustite ju da u miru započne dan. Idite na kuhinjsku terasu do djeda, on vas nestrpljivo čeka na partiji "Čovječe, ne ljuti se!" Zabavite ga dok vam spremam doručak! - Mama, što bih ja bez tebe? Hvala ti što si pristala preseliti se na drugi kraj svijeta. Blizanci bi me izludjeli uz sve obaveze koje imam na poslu. - Drago moje dijete, znaš i sama da sam bila izgubljena sve one godine kad nisam imala vijesti o tebi. A kad sam vidjela na televiziji što si sve pretrpjela u Grazu za vrijeme otmice, srce mi se slamalo. Hvala tebi što si nas pustila u svoj novi život. Sretna sam kad vidim koliko si ti sretna. I tata je napokon pronašao svoj mir. Godi mu zrak i pogled na ocean, iako znam da još negdje u dubini duše duboko uzdiše za svojom zelenom ravnicom. - Nakon infarkta, ovo je najbolje mjesto za njegov oporavak! Kad blizanci malo očvrsnu otići ćemo do naše kuće, posjetit ćemo domovinu i zapaliti svijeće za drage ljude. Noa će moj plan objeručke prihvatiti. Nemam se čega bojati, moji su progonitelji na sigurnom, dobro čuvani. Tek sad kad ste ovdje s nama vidim koliko ste mi nedostajali i želim nadoknaditi svaki trenutak naše razdvojenosti. - Baaakaaaa, gladni smo! - u duetu se oglase Stela i Borna, moji mali tamnoputi anđeli. Mama me je ostavila samu i otišla se pobrinuti za djecu. Legla sam, još malo uživajući mir i tišinu. Čekala sam Nou. Svako jutro sam ga nestrpljivo čekala da mi se vrati. Čujem mu korake, najprije odlazi pozdraviti djecu, zaželjeti dobro jutro mojim roditeljima, a mene ostavlja za kraj. Njegove usne na mojima najljepša su ulaznica za dobar početak dana. Nikad se neću zasititi njihovog neodoljivog okusa i baršunaste mekoće. Tako dolazi sreća. - Dobro jutro, srce. Kako si spavala? - Odlično, kao i uvijek u tvojem naručju. - Obećao sam ti da nikad više nećeš sama spavati i održavat ću svoje obećanje dok sam živ! - Volim te, Noa. - Imaš li još malo vremena prije odlaska u ured? Pokazat ću ti koliko te volim, ako mi dopustiš. - Za tebe imam sve vrijeme ovog svijeta, ljubavi. Prihvaćam pruženu ruku i dopuštam mu da me povede iz kreveta u kupaonicu. Putem mi skida svilenu spavaćicu i gladno mi ljubi usne. Čarolija se nastavlja. Vrela voda miluje naša još vrelija tijela, a mi jedno drugome i jutros dokazujemo svoju ljubav. Miris strasti ispunjava zrak, tijela nam se isprepliću u požudnom grču i eruptiraju spremna za početak još jednog predivnog dana u krugu naše male, skladne obitelji. Ljubav je alfa i omega, ljubav je ta koja nam daje pravo na sreću. Dan će nas još malo pričekati.
- K R A J -
Oups ! Cette image n'est pas conforme à nos directives de contenu. Afin de continuer la publication, veuillez la retirer ou mettre en ligne une autre image.
