Poziv.

Šta se dešava

Izašla sam iz azila dok je Ajna pokušavala da me vrati u stvarni svijet.
Nisam očekivala da ću ga ponovo sresti.
Kad provedeš s nekim noć u autu, kada samo prespavate i to sa osobom koju niste ni sanjali, reakcija kao moja je normalna.
- Kad se vratiš u stvarnost, obavjesti me. - trgnula me Ajna i zamalo da mi korpa ispdne iz ruku.
- Malo sam se zamislila.
- Skontala sam ja tebe.
Pročistila sam grlo.

Približavale smo se zgradi, i bio je još dan, odlučila sam ga provesti uz neku dobru knjigu uživajući u malenom društvu.
Ajna je moje sestra, ali živjele smo odvojeno, ona sa roditeljima ja sama, htjela sam tako, a oni su za čudo Božije odmah prihvatili moju želju, par dana sam se čudila zašto, ali poslije sam odustala i pustila sebe da uživam u samačkom životu.
Živjele smo j zasebnom ulazu.

- Navratit ću poslije. - rekla sam.joj dok smo prilazile zgradi
- Hajde vidimo se. - poljubile smo se i svaka je otišla na svoju stranu.
Živjela sam na prvom spratu, jer nije bilo slobodnog stana visočije.
Dok sam se penjala i mazila maleno klupko u rukama, vidjela sam nečije noge ispred svog stana onda mi se pogled polako penjao uz mušku figuru.
Lice mu nisam mogla vidjeti jer je bilo pod maskom.
Pljačka ili pokušaj pljačke.
Raširila sam zjenice i plitko disala.
Pogledao me je, a o od njegovog pogleda sam se naježila.
- Ko si ti?
Nije progovarao, samo me gledao sa očima punim bjesa jer sam ga prekinula u namjeri.
Krenula sam prema njemu da spasim sto se spasiti da i da se uvučem u stan i zaključem se, ali nije mi dozvoljavao.
Odgurno mi je i ja sam pala.
Suze su mi se kotrljale niz lice.
- Zvat ću policiju. - posegnula sam za torbom da izvadim telefon.
A on je izvadio pištolj.
Gutala sam knedle.
Ubit će me.
Zgrabila sam korpu u kojoj se nalazio pas i istrčala vani, on je krenuo za mnom.
Zatim sam odjednom pala, vid mi se zamračio a negdje u dnu stomaka osjetila sam jaku bol.
Upucana sam.
Negdje kroz maglu sam čula vrisku i komešanje.
Sestra, da li zna, da li je čula, roditelji.
Svim silama sam se trudila da ne zaspim, jer znam ako zaspim gotovo je.
Ubrzo čujem svirene hitne i policije.
Osjetim kako me podižu i stavljaju na nosila, unose u kola.
Mimo bola u stomaku osjetim bol u glavi.
Gledam u strop, oči me peku od svjetlosti i osječam suze.
Šta se desilo?
Šta mi se upravo desilo?

Priključena sam na kardiogram, imam ono čudno na ustima i tonu nekih kablova na sebi, prvi put u životu.

Svega sam bila svjesna i kad su me doveli u bolnicu i kada su me uspavali na operacijskom stolu.
Poslije sve je nestalo.
Koliko je trajala operacija ne znam.
Imala sam sreće što su me odmah uveli u normalnu bolničku sobu.
Ljekar mi je dao tablete protiv bolova, popila sam i borila se da zaspim.
Kad je napokon san počeo da me obuzima u sobu mi uđe Ajna.
- Hej. - polako mi je prišla.
Kako si.
- Bolje sam. - rekla sam tihim glasom.
- Uplašila si me, sve si uplašila.
A mama i tata su morali da otputuju,nisu bili tu, javila sam im..
- Samo šuti Ajna.. - okrenula sam glavu, nisam imala snage slušati njeni nabrajanje.
- S kim si došla? - pitala sam.
- S policajcem, bit će ovdje dok te ne odpuste.

Policajac. Samo jedna riječ je bila dovoljna da mi se bar malo popravi raspoloženje.
Nisam je pitala ni kako je uspjela s njim doći, ni koji je od njih ovdje.
Samo sam se nadala da je on?
- Aha. - rekla sam ukočeno.
- Hoće i on da te vidi.
Poljubila me je i izašla, a ja sam ostala i strpila od toga da ga vidim.
Okrenula sam glavu prema prozoru, sklanjaći pogled od vrata i jako željela da zaspim prije već što uđe.
Jer ako stvarno bude on..
I je, on je.
Ušao je sa blagim osmjehom.
Prišao mi, a ja sam ga stidljivo gledala, prisjećajući se one noći.

Željela sam da se uspravim jer nisam mogla više da ležim, ali on mi nije dozvoljavao, stavio mi je jastuk ispod boka i tako olakšao situaciju.
Na njegovo pitanje da mu ispričam šta se desilo nisam mogla usta da otvorim, nisam se željela prisjećati tih najgorih deset minuta.
Shvatio je da sam umorna i da se želim odmoriti pa izašao, i nije ga bilo sljedećih pola sata.
Napokon sam mogla da odspavam, i bila sam zadovoljna kada sam osjetila da me san hvata.

Osjetim nećije ruke na sebi, odnosno jastuk kako mi pritišće lice, ništa ne vidim i gubim dah, neko me guši, i nije san.

Neko me stvarno želi ubiti.

Odjednom sam skupila snagu i dogurnula ga od sebe, samu sam sebe iznenadila.
Kada se odmakao vidjela sam onog istog čovjeka koji je pokušavao da me opljačka.

Vristala sam zadnjim atomima snage, on je pobjegao i nedugo zatim doktori uletiš u sobu.
Nije mi bilo jasno kako ga nisu vidjeli.

Pokušavali su da me smire dok sam ja jecala gledajući u vrata a na ta ista vrata je ušao onaj policajac, u tom trenutkom sam ga mrzila.
Gdje je bio, jer sigurno nije bio ovdje inače ovaj ne bi mogao ući.
Doktori su ga vidjeli i odmah napustili sobu.
Svjestan je šta se desilo pa mi prišao uz izvinjenje.
Rekao je da se neće više micati od mene, nisam mu vjerovala sve dok to nije dokazao.