Dok Disem

1

Gledam svog najveceg neprijatelja koji prilazi njemu i pokusava odglumiti kako sa svojim sinom ima sjajan odnos. I vjerujem da ima ja sam kvarila idilu te porodice jer  svi su imali strah da bih nekud nosila ili ponijela bogastvo Vladovih.  Moja ljubav nije bila vezana milionima koje je Filip donosio od svojih poslova kojim bi ruke uprljao krvlju, moja ljubav bila je vezana emocijama koje sam imala prema njemu cak i onda kada sam saznala ko je zapravo Filip Vladov. Cak i kada sam se suprostavila jedinom muskarcu koji me nikada nije izneverio govorecimu kako vise nema kcerku jer joj srecu pokusava kvariti. Bila sam glupa, ubila sam oca svojim rijecima i njegov zivot nosicu na dusi dok sam ziva. 

I dalje je tisina dok mi posluga ostavlja crnu odjecu pored i odaljava se dalje od salona u kom smo sedeli... Okupljanje porodice Vladov izgleda.

-" Obuci crninu, ljudi ce poceti da dolaze"

Njegova majka, zmija nad zmijama rekla mi je odsecno kao da  sam neka posluga koja zavisi od nje. Uputim joj strog pogled, bas onaj koji mi je ona uputila kada me je vidjela kako posle 2 godine prelazim prag kuce u kojoj sam planirala stvoriti porodicu. Ironicno se smijem i ako je sigurno da je ovde doslo do neke tragedije i da to ne bih trebala, medjutim nisam stala ispustila sam smijeh ironije i bola sa mojih usana da bi me i njegov pogled prostreljao.

-" Ti si deo ove porodice i radices kako ti moja majka kaze!"

Lupio je rukom o sto i uspravio se tako da me gleda direktno u oci..  Ni ja ne skrenem pogled sa njega iako sam u sebi gorela i suzama iz duse gasila taj isti plamen. Boljelo me kad me tako gleda, kao stranca kog je nasao na ulici kao krpu kojom treba da obrise prasinu i baci je posle upotrebe.

-" Gospodja Klara se ne slaze da sam deo poroduce, a istom tom misljenju pridruzicu se sa ponosom. Ja nisam deo porodice Vladov i nadala sam se da si me ovde doveo kako bi konacno potpisala te papire za razvod, potom otisla svojim zivotim."

Bila sam hladna svakim pogledom, svakom recenicom dok ruke drzim skupljena na stolu i ne disem. Htela sam taj razvod vise nego ista, htela sam ga se osloboditi i patiti daleko od  njegove kontrole ali nije mi to dozvolio. Valjda je slanjem mene na drugi kraj drzave i odbijanjem da potpise papire za razvod hteo da me kazni dodatno. Tuzila bih ga, ali nema suda koji ce ici protov Vladovih posebno ne  kada sam ja na strani onog koji tuzi...

-" Tema o kojoj govoris gospodjo Liana nije joj ni vrijeme ni mijesto. Zelim odati poslednju pocast svojoj sestri i naredjujem ti sada smirenim tonom da se spremis kako bi docekali ljude i otisli na njen grob..."

Da idem na grob te zene? Te zene koja je zajedno sa doticnom koja sedi ispred mene smijestala aferu sa Filipovim najboljim prijateljem. Kupile su ga, ucijenile i uspjele su da ga nagovore da me te noci poljubi kako bi to Filip video. Ispalo je da varam Filipa sa Peakom koji me nikada nije pogledao drugim ocima osim bratskih do tih ucjena...

-"Cekaj, cekaj, cekaj ti i ona zelite da ja idem na njen grob? Da glumim kako tugujem i kako mi je zao?"

Filip stiska saku na stolu, ne ludi vec kipti od bijesa i malo ga drzi da ne prevrne ovaj sto i da polomi sve oko nas. Vjerujem da ga boli njena smrt, ali mene ne boli... Nisam srecna ali nisam ni neko ko ce da glumi tugu! Klara ga drzi za ruku kako me ne bi udario... Sklapa dramu bez potrebe i to joj je specijalnost ali u jedno sam sigurna Filip me nikada ne bi udario! Lomio bi sve pred sobom, vristao ali nikada me ne bi udario...

-" Mi imamo imena zmijo mala! Nije mi jasno sto je moja kcerka u opste  htela tebe da dovede pre smrti! Ti si proslost za nas trebalo je to da ostanes!"

Ustala sam i nadvila se iznad stola ne skidajuci pogled sa tog savrsenog lica na kom sam nekad voljela ostavljati sitne poljubce dok ne dodjem do usana.  Zbunjenost me drzi jer kaze da joj je moj lik bio pred ocima kada je umirala, ali nije da mi nije drago jer je to cinjenica za koju i Filip i Klara sada znaju.

-" Znate vi gospodjo Klara da na onaj svijet ne mozemo otici dok nam svi koje smo povredili ne oproste."

Vjerovao je njima, uvijek je vjerovao njima jer su one njegova krv dok sam ja samo siromasna devojka koja je htela novac od njih.

-" Nek ide pod zemlju, nek njena dusa luta bez cilja jer ja joj nikada necu oprostiti necu ni Vama Klara vi ste od te zene napravili  zmiju i vase dete je sa nemirom napustilo svoje tijelo. Nece vas nista dotaci sam djavo vam je uzeo osjecanja ne patite samo se pretvarate. Vi ne volite nikog osim sebe, novac i bankomat koji vam novac donosi"

Udarila bi me ona da Filip nije ovde, ali ne smije ni da pokusa. Ne smije ni da mi se primakne  dok joj istinu sasipam u lice... Filip je oduvijek porodicni bankomat za njihove skupe krpice i putovanja.

-" Zena koja je trovala svoju decu to ste vi. Sada me lijepo gospodine vratite odakle ste me doveli, potpiste proklete papire za razvod i pustite me da  zivim"