~Nema ali, nema i~

652 15 4
                                    

Sekundarno sam se umirila u trenutku kad me počeo češkati po glavi, a pojavio mi se i osmjeh na licu jer mi to ugodno paše i prija.

Ovo definitivno nisam očekivala od njega.

"Aha, nasmijala si se i umirila. Znači da očito voliš kad te se češka po glavi a?"

"Logično da volim jer me smiruje i ugodno je."

"Ma da, i ja pitam gluposti." Nasmije se.

"Mhm." Nabacim mali smiješak.

"I da... čekaj malo... nazvala si me imenom. Kako ti znaš moje ime ako ti ga ja nisam rekao?"

"Pa... kad je tvoj prijatelj Luka uletio u sobu rekao je tvoje ime, a i ti njegovo." Nasmijem se.

"Au brate... moramo da budemo malo oprezniji onda." Nasmije se.

"Ma samo malo oprezniji, ali svakako mislim da bi saznala to prije ili kasnije." Nabacim mali smiješak.

"Pa dobro da, tu ima istine. Nego reci ti meni jel tebe još uvijek boli?"

"Mhm, nažalost da... već sam ti rekla da me još uvijek boli." Pogledam ga tužnim pogledom.

𖣘🅞︎🅖︎🅝︎🅙︎🅔︎🅝︎𖣘

"Brzo se vraćam."

Ustanem sa kreveta, izađem iz sobe i odem po tabletu, hranu i vodu za nju.

"E brate." Iz čista mira mi se obrati Luka.

"Reci."

"Ma moramo da pričamo o nečemu u vezi posla."

"Aj pričekaj me tu, dolazim za par minuta."

"Ajde ajde, čekam te."

Vratim se u sobu kod Ele pa joj na krevet stavim tabletu, hranu i vodu.

"Hvala." Dobacila je.

Pojela je sve jer je očito bila poprilično gladna.

Tabletu je popila uz vodu pa je zatim popila i taj ostatak vode.

"Bolje?"

"Mhm, definitivno bolje."

"Dobro, ajde sad spavaj i odmaraj jer ja ionako moram nešto da obavim."

"Okej, hoću jer sam umorna, a i tableta me sad još dodatno uspavala."

Izašao sam iz sobe, zaključao vrata i otišao do Luke jer me čeka da popričamo o nečemu u vezi posla.

𖣘🅔︎🅛︎🅐︎𖣘

On je izašao iz sobe i zaključao vrata, a ja sam vrlo brzo nakon toga utonula u san i zaspala.

2 DANA NAKON

U ova 2 dana sam baš razmišljala o zabavi zbog koje se sve ovo uostalom i izdogađalo.

Zabava je bila samo jedna velika igra i varka i ništa više od toga.

Još uvijek ne znam gdje su Nina, Petra i Ivan.

Ognjen me nikako ne pušta iz ove jebene sobe pa se osjećam kao zatvorenica. U-ž-a-s!

Iz mojih misli me odjedanput naglo trgne Ognjenov glas jer je sinoć zaspao pored mene.

"Mmm... jutro." Kaže uspavanim glasom.

"Jutro." Uzvratim mu.

Pogleda u mene, a zatim me samo odjednom iznenada poljubi pa nakon toga samo nastavi da gleda u mene.

☆𝘜 𝘙𝘜𝘒𝘈𝘔𝘈 𝘔𝘈𝘍𝘐𝘑𝘈Š𝘈☆Where stories live. Discover now