☆𝘜 𝘙𝘜𝘒𝘈𝘔𝘈 𝘔𝘈𝘍𝘐𝘑𝘈Š𝘈☆

~Boli, boli ova bol~

Ja i Sara smo odmah zatim ušle unutra, a Ognjena smo zatekle kako sjedi na kauču i gleda nešto na TV-u, ali nas je obe samo maksimalno izignorirao kao da nismo ni ušle.

Ja sam u tom trenutku isto sjela na kauč, ali uz sami rub kako bih bila što dalje od njega.

On me u tom trenutku nije ni pogledao, a nije nikako ni reagirao na to već je samo nastavio da gleda TV.

"Hoćeš neki sok ili kavu draga?" Sara me upita.

"Svejedno mi je. Može sok, tako da se ne mučiš sad oko kave."

"Pa upravo je pravim sebi, ne mučim se."

"Aha, okej onda, može kava."

"A mene nećeš da ponudiš sa kavom a?" Ognjen odjednom upita Saru.

"Ne. Napravi si je sam." Sara mu odgovori.

"Čemu to sister?"

"Bato, prvo me izignoriraš na max pa onda očekuješ od mene da ti skuham kavu?"

"Vidi što se ljutimo sad."

"Da, ljutimo se."

"Ajde ne seri i skuhaj mi kavu."

"Rekla sam da neću."

"Ma odjebi."

Sara je na to samo zakolutala očima, a Ognjen je u tom trenutku odjednom nadrkano ustao s kauča i krenuo prema tamo kako bi sam sebi skuhao kavu.

Sara je skuhala kavu za nas dvije pa je odmah zatim došla i sjela na kauč pokraj mene.

"Evo izvoli draga." Dobacila je, a zatim je stavila naše kave na stolić ispred nas.

"Hvala ti."

"Ma ništa. Nemoj da mi se zahvaljuješ za to." Rekla je pa je zatim nježno stavila svoju ruku na moje rame milujući ga.

Nabacila sam joj mali osmijeh jer mi je to iskreno baš trebalo u ovome svemu.

Krenula sam da uzmem svoju kavu sa stolića, ali sam u tom trenutku odjednom osjetila užasnu bol u stomaku pa sam se rukama sekundarno uhvatila za njega.

"Jesi dobro?" Sara me zabrinuto upita.

"Am... jesam, ne brini..."

"Nemoj da me lažeš, šta ti je?"

"A pa..."

"Ne okolišaj nego mi reci šta ti je."

"Imam užasnu bol u stomaku..."

"Jesi nešto krivo pojela? Hoćeš da ti dam tabletu?"

"Nisam, osjećala sam bol još i tijekom vožnje kad smo ja i Ognjen bili otprilike na pola puta prema ovamo jer mi se tad odjednom i pojavila pa je zatim malo stala, ali sad me opet užasno boli..."