☆𝘜 𝘙𝘜𝘒𝘈𝘔𝘈 𝘔𝘈𝘍𝘐𝘑𝘈Š𝘈☆

~Tako blizu, a tako daleko~

𖣘🅔︎🅛︎🅐︎𖣘

Ttrenutno se nalazim u samom centru grada, već dosta daleko od vile i poprilično blizu jednoj policijskoj postaji koja se nalazi ovdje. Definitivno sam odlučila da odem tamo, da im ispričam sve od a do ž i da ga prijavim. Želim da ovoj priči napokon dođe i bude kraj i da Ognjen dobije ono što zaslužuje.

Iskreno, sekundarno sam prodisala u onom trenutku kad sam pobjegla.

U jednom momentu sam se baš dobro zapitala zašto i dalje trpim njegovo odvratno ponašanje prema meni i baš zbog toga sam sama sebi rekla dosta i pronašla način kako da pobjegnem.

Nekako sam neprimjetno uspjela da pobjegnem pomoću prozora u sobi, ali ne znam ni sama kako i na koji način jer sam to jedva izvela.

Sa prozora sam polako i oprezno sišla dolje u trenutku kad zaštitara nije bilo na toj strani gdje sam se ja spuštala. Nakon toga sam samo preskočila ogradu i izašla.

Jedino me spasilo to što ih u tom trenutku nije bilo tu i to što nisu obraćali neku veliku pažnju na to. Da jesu, sumljam da bi ikako uspjela da pobjegnem.

Sad se oko mene nalazi puno ljudi. Spašena sam.

Još malo i sve je gotovo. Napokon je gotovo sa svim ovim sranjima i sa Ognjenom.

Sad sam već jako, jako blizu policijskoj postaji.

Ognjen mi sad ne može ništa pa čak i da me nađe jer kao što sam već rekla, oko mene je puno ljudi i već sam jako blizu policijskoj postaji.

Nisam sama, a zbog toga mislim i smatram da Ognjen trenutno i nije baš u nekoj situaciji da se ponaša kako god hoće ili kao inače.

"Evo je ispred mog auta. Polako, lagano i usporeno je pratim tako sa autom već nekih 5 minuta i jasno mi je da ide ravno prema policijskoj postaji. Bravo Ela, bravo. Oko nje stvarno ima previše ljudi što je bilo i očekivano jer je ovo centar grada i više nego logično je da tu uvijek ima dosta ljudi, ali sređeno je i to. Brzo parkiram i zaustavim auto točno ispred nje, u namjeri da joj tako stopiram put. Nakon toga odmah izađem iz auta pa joj se zatim skroz približim." Napravi i pomisli Ognjen u sebi.

"Šta ćeš sad da..." Krenem nešto da ga upitam, ali me on tu sekundarno prekine i gleda me toliko ljutim pogledom kao nikada do sad.

"Ovako, sad me dobro slušaj. Tvoja prijateljica je u autu, a ako ne želiš da joj ispalim metak nasred glave, momentalno ulazi u auto."

Molim? Ovo iskreno nisam očekivala...

JEL MOGUĆE OVO?! JEL REALNO?!

ON MENE UVIJEK MORA NEKAKO DA SJEBE I TO BAŠ JEBENO DA ME SJEBE!

"Ovo je planski a? Znao si da će ovdje biti previše ljudi."

"Poznajem ovaj grad bolje, a i više od tebe gOsPOđiCe ELa."

Sa jedne strane gledam u postaju koja je toliko blizu, a sa druge u njega i u auto. Znam da je u tom autu moja prijateljica. Zbog prijateljice sve...

Šta će mi sloboda ako ću zbog nje da izgubim prijateljicu i samim tim jedan život za koji smatram je bitniji od svega. Nečiji život je definitivno bitniji od svega, a pogotovo od moje prijateljice koju volim.