•|Mystery Girl|•

Chapter 11-Mystery is not a mystery anymore

Pogledom sam prelazila preko ogromne šume kao i suhe zemlje koja puca svaki put kada neko pređe preko nje.Kada sam usnama oblizala jezik,njezini prsti su se našli na mom ramenu te mi je kao i uvijek uputila ogroman osmijeh,imajući rupice na obrazima.
„Misliš da je to to?"-upitala sam je,ruke stavljajući u džep kožne jakne sada pogled imajući na njezinim očima koje imaju žutu nijansu.
„Zar sumnjaš u mene?Hajde Meg,znaš koji su nam planovi i da u onom prokletom gradu gdje su nam roditelji ne možemo živjeti."-ruke je omotala oko mene,glavu spuštajući na moje rame tako me jako grleći.Klimnula sam joj glavom,usne razvlačeći u ogroman osmijeh nakon prijateljskog poljubca u obraz kao i zagrljaja.-„Sada se razveseli jer konačno idemo za svojim snovima,zar ne?"
Prije i nego što je uspjela da se u potpunosti okrene prema meni,čuo se glasan zvuk a njezine ruke su se velikom brzinom našle na njezinom stomaku kao i krvi koja je prisutna tu.Usne je jako stisnula te dlanovima pritiskala ranu,vrištajući iz sveg glasa.Pogledala sam hitro oko sebe,dobivši nekoliko pogleda na ljude kao i njihove samostrelje i zadovoljne osmijeha radi uspješnog ubijana.Lovci na vukodlake.Usta sam otvorila te iz sve snage zavijala da su se njihova tijela izgubila u tami ove šume kao i početka novog grada.
„Meg.."-usne su joj sve više drhtale,a cijelo tijelo je držala na jednoj ruci ,rukom desne ruke držajući ogromnu ranu kao i strijelu koja se nalazi tu.Tijelo sam spustila pored njezinog te joj glavu kao i tijelo spustila na svoja koljena,pod dlanom imajući njezinu mehku kosu kao i glavu.
„Hey Amy,sve će biti uredu.Preživjet ćeš."-palcem sam joj milovala lice,usput brisajući ogromne suze koje idu niz njezino lijepo lice kao i krv koja se počela nakupljati na krajevima njezinih usana uništavajući joj njezino preljepo lice.
„Meg i sama..sama znaš da neću uspjeti."-sve više se naprezala ,boreći se sa ogromnom ranom kao i količinom krvi u ustima.-„Želim samo da mi obećaš da ćeš nastaviti da budeš ta ljupka,draga i voljena Megan.Volim te drugarice,više od svoga života."
Sve veće suze su joj išle niz lice,a glavu je spustila na moj stomak usnama dirajući tkaninu moje majce.Dlan desne ruke je stavila u moj te pustila glasan krik ,te po zadnji put me pogledala sa tim smeđim očima.Usne je malčice razvukla u osmijeh,u potpunosti opuštajući tijelo tako da je umrla u mojim rukama ,a ja nisam mogla ništa da uradim.Vrisnula sam što jače te čelo spustila na njezino dok su moje suze mokrile njeno čelo kao i lice te blago roze usne.
Usne sam jako stisnula te nakon toga osjetila malenu krv u ustima.Dlanovi kao i prsti koji su se nalazili na mojim koljenima sada su drhtali kao i moje usne.Smiri se Megan,nemoj dozvoliti sebi da te prošlost ponovo zakopa kao i uvijek.
"Jesi dobro?"-tihim me glasom upitao tako da sam čula hrapavost kao i grublji glas nego inače.Mora da se tek probudio.Klimnula sam mu glavom te ponovo pogled vratila na prozor kao i glupo tmurno nebo.-"Ne izgledaš mi baš najbolje."
"Stvarno sam dobro.I nemoj me više to pitati."-oštro sam mu rekla te brzo skupila dlanove kada se drhtanje pogoršalo.
"Vidi Problemu,u ovih nekoliko sedmica sam shvatio kada si zamišljena ali sada si tužna ,što nikada nisi."-odpuhnuo je lagano Thomas te se prevrnuo na leđa bivši i dalje na dušeku pored mog kreveta.
"Opet ti kažem,dobro sam.Samo su me obuzele neke uspomene."-iskreno sam mu rekla te usne razvukla u neki osmjeh dobivši podignute obrve sa njegove strane.
"Želim nešto da te pitam.Onaj poljubac..da li je ono bila osveta za ono što sam te pokušao poljubiti u holu?"
"Tek si sad shvatio?"-usne sam razvukla u ogroman osmijeh,jagodicama prelazeći preko tetovaža ispred sebe vidjevši njezin lik kao i zadnji blagi osmjeh.Proklete uspomene kao i ona noć.Oči sam jako stisnula kako slućajno on ne bi vidio da nisam uredu.
"Sad sam siguran da nisi dobro.Hoćeš li mi reči ili ću to morati iz tebe čupati?"-ispravio se te tako dobio još bolji pogled na mene.Izdhanula sam u trenutku kada je unutra ušla Jasmin imajući ogroman osmjeh na licu.
"Dobro jutro vas dvoje.Jeste gladni?"-kao i uvijek bila je ljupka ali je obrve skupila kada je vidjela u kakvom sam stanju.-"Jesi dobro?"
"Zašto me svi to pitate?Odlično sam!"-iznervirano sam rekla kada je Luke bio ssda u sobi tijelo zaustavljajući pored Jasmin.
"Zato što izgledaš usrano.Možda njih možeś lagati,ali mene?Reci šta ti je i da konačno budeš svoja."-za neko čudo bio je dobar prema meni,imajući onu dozu brige u očima.Izdahnula sam te tijelo uspravila tako da su svo troje imali svoje poglede na meni.Dlanove sam spustila na vrat,pokušavajući da smirim se.
"Amelia."-kratko sam rekla,a kada je moj brat to čuo ukočio je tijelo te dlanove stisnuo u šake ,obrve također sakupljajući.Jasmin je također pognula glavu te rukom zgužvala krajeve svoje roze košulje.
"Ko je Amelia?"-Thomas je iznenada upitao ni sekunde ne skidajući pogled sa mene.Očima sam mu govorila da prekine,da ne nastavi dalje jer zaista ne mogu.Ne mogu ponovo da proživljavam sve to,ne mogu da se vratim na taj prokleti događaj.-"Reči ćeš mi kad budeš spremna."
Tiho sam mu rekla hvala te skupila dlanove kako bih se mogla igrati sa prstima,bježajući od svojih misli i uspomena.Luke je ljutito izletio ,a Jasmin je za njim tako da smo nas dvoje ponovo ostali sami.Saberi se draga Megan jer ne smiješ dozvoliti da te Thomas vidi slabu ili ikako kao osobu sa emocijama.Uzela sam ogromnu količinu zraka,te tijelo spustila pored njegovog ponovo u nosnicama imajući njegov parfem.
/*/*/*/*/*/*/*/*/*/
"Možda bi bilo bolje kada bi vježbao?"- sarkastično sam ga upitala,stavljajući ruke u džepove jakne ,a Mason je usne razvukao u osmijeh nakon moje izjave.
"Ha ha ha.Možeš li bar jednom da ne budeš sarkastična?"-još bolje se namjestio te ogromnim čudnim reketom bacio lopticu koja je završila pored gola.Ljutito je izdahnuo te brzim pokretom ruke popravio kosu.
"To mi je u krvi i pitao si me za mišljenje."-odogovorila sam mu te pogledom prelazila preko terena gdje se nalazio onaj kreten kojeg sam udarila za prvi dan škole.
"Gdje si zaboga bila ovih 7 dana?Umrla sam od brige i šta ćeš za školu?"-odjednom se pored mene pojavila Jasmin sa milion pitanja i usput malo deranja.
"Zdravo i tebi drugarice.Bila sam sa ocem u svom rodnom gradu kako bih pomogla mami oko nekih papira."-govorila sam joj razlog zbog čega sam morala kratko otići sa ocem kod majke.
"Oh Bože,zašto su ti ruke uništene i zašto imaš tolike modrice po tijelu?"
"Zašto si zamalo izbačena iz škole?"
"Jesi li dosad ikoga ubila?"
To su jedna od pitanja koje mi je mama postavljala dok sam bila tamo i nakon samo jednog dana mi je to već dosadilo.
"I Thomas je to znao."-dovršila sam ,a ona me dlanom udarila u rame dok sam ja pustila jauk.-"Jesi ti poludila?"
"Sa tobom jesam.I šta ćeš za školu?Puno si izostala."-nježno me gledala ponekad pogled imajući na Masonu.Prevrnula sam očima namještajući jaknu gledajući onog idiota kako igra lakrose.Odakle taj sport ikako i šta je toliko posebno u njemu?
"Učinila sam uslogu školi radi toga."-ona je sad prevrnula očima na ovu moju izjavu,tijelo okretajući prema Masonu dobijajući potpunu pažnju sa njegove strane.-"Hey zar je moguće da neko onako igra?Želim ponovo."
"Gospođice problemu,toga na treningu nema."-trener me ljutito pogledao te se vratio na igrače.Ljutito sam izdahnula te pogledala okola vidjevši malenu lopticu.Osmjehnula ssm se te u ruke uzela lopticu vrteći je.Ruku sam zazegla te uz pomoć vukodlačke moči zamahnula lopticom ,da je završila prema glavi novog trenera.-"Poslije da si se našla u direktorovoj kancalariji."
"Samo sam željela da vidim da li ja to mogu.I nikakav problem,to mi je već rutina."- namignula ssm te se smijala ali ubrzo su mi se usne stisnule kada sam na početku terena vidjela poznatu smeđu kosu kao i tamno smeđe oči,mada bi joj bolje pristajale crne.Ljutito sam krenula
prema njoj,usne sve stiskajući kao i dlanove.Kada sam joj prišla usne je razvukla u osmjjeh tako da su joj pirsinzi došli do izražaja.Jedan na obrvi te dva na usni.Gora je u tome od mene i brata,a mlađa me samo godinu.
"Šta ti radiš ovdje?"-što oštrije sam je upitala ,a ona je svoj osmijeh povečala gledajući prema mojim očima.Ako ovako nastavi ubit ću je i mislim da me mama zbog toga neće ubiti.Kao da joj je ikako stalo do nas koliko god sad glumila ljubav.Svi mi znamo da oni nisu nikad vodili računa šta će nama biti.
"Došla sam živjeti sa tobom."-također je hladno rekla,gledajući preko mog ramena prema terenu kao i Thomasu.-"Čovjek,ha?Mislila sam da si već naučila nešto iz prošlosti."-i dalje je hladno govorila te gledala sada prema praznom terenu kao i završenom treningu.
"Ti nemaš nikakvo pravk govoriti o tome jer bi možda pustila suzu.Ipak znaš koliko ti je bilo žao nakon što si ga ubila."-sve ljuće sam govorila u glasu imajući dozu sarkazma,u potpunosti ignorisajući njezino tiho režanje.
"Ali ja bar ne osjetim zadovoljstvo prilikom ubijanja."-pravdala se te me uplašeno gledala nakon mog oštrog pogleda.Nasmijala ssm se te prekrstila ruke,usne kriveći u stranu.
"Koga lažete?Svi to osjetite nego se pravite da imate nešto ljudskosti u sebi."
"Ti si postala prava životinja bez emocija,duše i srca.Kao da će iko više i željeti da te voli.Niko ne želi nešto u svom životu kao što si ti.Ti si sramota za sve vukodlake sestro."-derala mi se u lice ,a ja sam joj pokazala očnjake žute oči imajući uperene prema njoj.Pretvorila sam se u vokodlaka te prste držala na njezinom vratu na šta je ona uradila isto.Glasno zavijala očnjake imajući prema meni.Prije i nego što sam išta pokušala dalhe čula sam glas koji me zaledio i natjerao da prestanem da dišem.
"Problemu?!"-šokirano je govorio dok su mu smeđe oči bile otvorene u potpunosti od šoka.Ovo se ne dešava,ovo se stvarno ne dešava.Nemoj Thomase uraditi ono čega se bojim,a to je da ćeš nestati iz mog života.
"Thomase mogu objasniti.Sve mogu objasniti."- ruke sam ispružila prema njemu te svojim žutim očima gledala njegove ,kao i usne koje su drhtale.
"Ti..ti si vukodlak?"-sve više je zamuckivao a oči su mu postajale vodene.Ne radi mi to Thomas,molim te.
"Mogu objasniti ali obećaj mi da nećeš pobjeći,molim te."-glavu sam pognula te se pretvorila ponovi u čovjeka vidjevši da je moja sestra nestala negdje.
"Neću problemu ali nisam siguran da zaista i želim da znam."-sve otežanije je govorio u potpunosti izbjegavajući moj pogled.Moja jedna tajna,moja tajna koju ne zna niko osim porodice i Jasmin je sada otkrivena od osobe za koju sam počela nešto osjećati.Prokleta bila i moja narav kao sestra koja se vratila.Ali važnije mi je kako mu objasniti da sam ja ustvari nadnaravno biće.

Novi nastavak Izvinite na greškama i ako vam se sviđa ostavite vote i komentar i konačno sam stavila sliku da vidite kako joj izgledaju tetovaže.Love yaa all xx