Chapter 14-School dance

151 8 0
                                    

"Ne moraš je iste sekunde ubiti."-savjetovala sam ga i gledala u njegove ljutite oči kao i ruke koje se nalaze na sestrinom vratu i tijelu koje je jako prislonjeno uz kameni zid.

"Reci mi bar jedan razlog da je sada ne ubijem!"-sada se on derao na mene i dalje je jako držajući.Ona je sve teže disala i očima me molila da je spasim.Duboko sam izdahnula te vidjela Thomasovo tijelo koje se dosta odmknulo i kako je usne u potpunosti stisnuo.Rukom je prošao preko lica te stao uz Masonovo tijelo,uključivajući se u neki razgovor koji meni nije zanimljiv.

"Stvarno želiš da mama dođe kao i otac te da ti pune glavom stvarima da si životinja?"-umorno sam ga upitala,a on mi je klimnuo glavom te se odmakao od nje prstima prelazeći preko butina.

"Zahvali se Megan što te nisam ubio."-prstom je pokazivao na mene te prošao pored mene udarajući me ramenom da sam se malo zateturala unazad.Dlanove i prste sam stavila na laktove te usne nakrivila u desnu stranu,malo okretajući glavu za njim.On nekoga da ubije?On nije u stanju da smiri svoju životinju ,a želi da ubije drugu.Ionako ne shvaćam ovoliku zbrku oko glupog motora i o tome da treba da je ubije.

"Hvala ti puno."-zamuckivala je te je prstima prelazila preko vrata kako bi bar malo došla do zraka koji joj treba.Ljutito sam skupila obrve kao i usne te svoj dlan spustila na njezin zglob ,jako ga držajući i okretajući da se pognula od boli.

"Još jedan problem,još jedno ubistvo i još jedna greška kunem ti se da ću te ubiti ,jasno?"-jarko žute oči su gledale u njene dok su joj bile pune suza kao i straha.Gurnula sam ruku prema njoj i okrenula se prema ovoj glupoj ustanovi.Ponovo sam se vratila u prijašnji položaj,jagodicama čupajući maleni konac koji se nalazi na mom crnom uskom džemperu.Zašto sam ikako ovdje?Dosta mi je ovih ljudi,dosta mi je ovog glupog pretvaranja kao i samog načina živjeljnja.Kako sam što dalje išla moji koraci su se više čuli i udarali od mramorni hodnik u kojem se nalaze ovi glupi tinejđeri kao i ljudi.Stvarno mi ne treba ovo.Što prije ću otići odavde,naći tu svoju žrtvu i ubiti je kako bih kao i uvijek zadovoljila svojoj životinjskoj strani te ću nestati bez traga.Ali ovaj put idem u daleki svijet gdje me apsolutno niko neće moći pronaći,pa čak ni Jasmin.Onda sam podigla glavu kao i pogled te vidjela te smeđe oči kao i ogroman osmijeh koji može svijet osvojiti.Dlanom je lagano prolazio kroz razbušeu kosu i namjestio je ,sada dlan imajući na rusaku kako ne bi završio na podu.Osmjehnula sam se,dlanom prelazeći preko desne ruke kada je on pogledao prema meni te dlan stavio na Masonovo rame.Pozdravili su se ,a on je svoje tijelo uputio prema meni.

"Jesi dobro?"-tijelo je primakao meni bivši od mene odaljen nekoliko centimetara da je nosom dodirivao moj.Zašto mi ovo radi?Ova veza nije ozbiljna niti imamo ikakvih osjećaja osim sviđanja ali opet me čini čovjekom,svaki njegov dodir me pretvara u glupog čovjeka.

Klimnula sam mu glavom te je on svoje dlanove spustio na moje obraze,vrhovima usnana prelazeći preko mojih.

"Hey dolaziš na bal?"-pojavila se iznenada pored nas te me gledala onim pogledom 'znala sam' , te usne razvukla u ogroman osmijeh.Obrve sam podigla i okrenula se prema njoj posvećivajući joj svu svoju pažnju.-"Danas je školsi bal,zar ne znaš?Pa kako bi znala kada nikada nisi u školi."

"Danas sam bila tri časa."-odgovorila sam joj na šta je ona prevrnula očima dok smo svi hodali do izlaza škole.-"Nadam se da nije obavezno."

"Zašto to?"-odjednom je upitao on dok sam ja ljutito pogledala u njegovom smjeru.Ne volim haljine,ne volim ples i nikako ne volim biti okružena ljudima i to u tolikom broju.Sve što sam nekada voljela sada mrzim i ples je jedna od tih stvari.Toliko puta sam imala kroz glavu te stvari koje mi je uradio,svaki udarac kao i svaku bol ali onda se tu pojavi i slika našeg školskog plesa gdje me prvi put poljubio i gdje sam osjetila zaljubljenost po prvi put.Dlanovima sam prelazila preko lica te sve više stiskala obrve nakon Jasminih razloga zašto trebamo ići na bal.Ne želim ići i kraj,zar je to toliki problem?U svemu tom razmišljanju osjetila sam njegov dlan u mom te kako nam prste prepliće i jako stišće.

•|Mystery Girl|•Tempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang