•|Mystery Girl|•

Chapter 19-Fight?

Jesam li uplašena?Nego šta sam ali misli koje su za neko čudo smirene mi pomažu kod toga da svim silama držim njegovu ranu kako bi krv bar malo zastala.

"Meg.."-tiho i bolno je rekao ,ispuštajući jedan vrisak nakon mog dodira.Prokleti bili lovci,ali i on.Zašto je išao za mnom,zašto je ikako pomislio da je to dobro?Odmahivala sam sebi na ove misli i dalje se boreći sa još krvi koja postaje crna.Oh ovo nije dobro!Pa zaboga kako je moguće da neko ovoliko krvari?Opsovala sam nekoliko puta na latinskom,osječajući da njegovo srce sve usporanije kuca i da mu se pluća bore da uzme količine zraka.Pogled je imao prikovan na meni,dlanovima stiskajući moju šaku koja je u potounosti od krvi.Moram to uraditi ako želim da ostane na životu ili uopšte nastavi da diše.Očnjaci su se ubrzo pojavili umjesto mojih zuba te su kao uvijek grebali moje usne.Jezikom sam prešla preko očnjaka da su bili oštriji te su se ubrzo našli na njegovoj ruci da sam poslije toliko vremena osjećam zadovoljstvo,osjećam ono zbog čega i došla.Oko mojih usta se pojavila krv ,a on je blago vrisnuo i umjerio pogled prema zubima.

"Vjeruj mi,molim te."- odmakla sam usne i zube od njega te ga pogledala,jaknom brisajući krv sa njegove ruke gledajući kako se krv sa stomaka zaustavlja i već blijedi.Uspjela sam,zaista sam uspjela da pretvorim čovjeka u svoju Betu.

/*/*/*/*/*/*/*/*/*/

Njegova ruka je bila oko mog vrata dok sam ja njegovo tijelo držala i tjerala ga da hoda dalje samo kako bi se našli što prije kući.Srce mi je ubrzano kucalo te sam svaku minutu gutala pljuvčku,rukom stiskajući tkaninu njegove poderane i krvave majce.

"Gdje ti je auto?"-upitala sam ga,zastajući na parkingu pogledom prelazeći preko krovova auta ali i poneke lutalice.

"Na kraju,skroz desno."-i dalje we grčio i boljelo ga je sve,jer metak je i dalje bio u njegovom tijelu tjerajući ga na savijanje tijela.Nageo se pored mene te pljunuo krv,glavu naslanjakući na moje tijelo ispuštajući nekoliko izdaha.Vidim se da se bori sa sobom,bori se protiv ujeda i da zbog toga ima bol u krvi ,ali da ga prokleto nisam ujela ležao bi mrtav na pločicama škole.Snažno sam odigla njegovo tijelo,ruke imajući oko njegov struka i sama se boreći sa svojim tijelom.Poslije dva mjeseca,možda i više moji očnjaci okusili ljudsku krv.Moji nagoni,životinjska strana i demon svim silama pokušavaju izaći iz mene i lome me u komadiće ostavljajući sreću za sobom.Trebam ovu bol,trebam ovu želju i nadu da ću veoma brzo pronaći svoju žrtvu koja će djelovati kao lijek za mene.Vrata sam otvorila te sam ubacila njegovo tijelo unutra,brzo sjedajući i paleći motor bivši sve bliže mojoj ulici koja je vidjela i previše.

"Vodi ću računa o tebi.Pazi ću da mojoj Beti se ništa ne desi."-govorila sam mu dok je on pomno klimao glavom i gledao me kao i prvi put kada smo se sreli.Crne i velike oči su gledale moje dok je donja usna bila zarobljena zubima.Vidim strah i bijes u njegovim očima,vidim ono što sam vidjela kada sam ujela i Thea.Ovo je nova priča koja donosi istu priču kao i u prošlosti samo što ovaj put ima više zla i ubijanja sa moje strane.Auto je nsglo zakočilo dok je njegova ruka ponovo bila oko mog vrata i držala me jako kao da miski da ću ga pustiti i ostaviti.Alfa nikada ne ostavlja svoje Bete i nikada ne ostavlja svoj čopor.Teturali smo se do ulaza gdje sam jako nogom otvorila vrata tjerajući sve da se pojave ispred mene.Luke je brzik koracima prišao meni te je sa mojom pomoći uspio odnjeti Masona u dnevni,spuštajući njegovo tijelo na kauč,odmah vučiom vrenok prelazeći preko ujeda.Ta biljka nam pomaže tokom preobraze i čine da osjetimo olakšanje i moč prilikom prvog punog mjeseca.Srce mi je konačno normalno radilo dok sam ja pogled imala na rukama.Pogled sam usmjerila prema ogledalu kao i poderanom obrazu koji ubija me u potpunosti.Psovala sam i mrmljala nešto,ispod oka gledajući nervozbog Thomasa koji svake sekunde grize usne i skuplje obrve,čupajući tkaninu karirane košule.Ne znam šta razmišlja ili kako se osjeća ali sigurna sam da nije ništa dobro,sudeći po izrazu njegovog lica.