•|Mystery Girl|•

Season 2. Chapter 8-Medallion

„Nije bitno šta piše,okey?"-dreknula sam se na Julie koja je glavu nagela prema naprijed,pogledom upijajući riječi koje su tu bile.Prevrnula sam očima te brzim pokretom zatvorila medaljon,prstima obuhvatajući njegovu površinu i urezane očnjake i crvene dijamante.Ne moguće... ali zašto nikada nisam čula za to ili zbog čega je tako?Uzdahnula sam duboko kada sam iza sebe čula Alfredom glas koji nešto šapuće i govori gluposti,iz daljine imajući bratov glas koji govori neka sranja koja i sam ne razumije.Iznervirano sam prošla pored svih ljudi dlan stavljajući na Amandino rame tako povlačeći njeno tijelo prema spratu ,tačnije mojoj sobi.Uplašeno je ušla unutra ruke držajući na prsima svako malo gledajući tamo-amo.
„Zašto me se bojiš?Da sam te mislila ubiti uradila bih to u šumi.Vjeruj mi ,ne planiram da isprljam tepih sa tvojom krvi."-iskreno sam joj govorila,tijelo spuštajući prema komodi rukama prelazeći preko crne odjeće pod jagodicama osjećajući tkaninu.
„Šta ste vi?Ko je ono sve dolje?"-glas joj je drhtao kao i tijelo dok je svako malo prelazila preko zarstale rane i gole kože.
„Vukodlaci zapravo isto kao i ti.Naše si vrste.I dolje ima jedna vila."
„Vila?To postoji?"-sjela je na moj krevet,praveći jedno udubljenje kao i zvuk škirpanja koje je uzrokovano zbog mene.Moram priznati da su puni mjeseci bili gadni.Klimnula sam joj glavom i dalje rukama preturajući po odjeći konačno u dlanu imajući crnu duksericu koja bi joj odgovarala.Sekundu poslije dukserica je bila na njenim koljenima te je prstima prolazila kroz nju i prašinu koja se oko nje stvorila.-„On me napao,zar ne?Onaj plavokosi sa pirsingom na usni?"
„Koliko predpostavljam,da.Ali samo da znaš.."-zastala sam kako bih pravima riječima objasnila Luke-ovo ponašanje.Koliko god da je jak,zao,hladan ipak je nasljedio lošu stranu vukodlaka.Dobio je ono što je najgore,što za nas znači kletva a to je sažaljenje i savijest poslije krvavih ruku.-„Nije mislio namjerno."
„Lahko je tebi reči.."
„Koliko vidim i ti si vukodlak.Rođeni.Zašto se nisi odbranila?"-oštar ton se vratio i natjerao je na brecanje te blago skupljanje obrva i usana.Osmijehnula sam se sarkastično prstom prelazeći preko pirsinga,imajući njegovu hladnoću.
„Ne mogu tek tako nekog napasti.On je bio.."-zastala je naglo imajući umirujući ton.Zašto je ovakva i kako misli ne može tek tako nekog napasti?Mogla je umrijeti ondje i po zadnji put da uzme vazduha ,ali misli da ne može nekog da napadne?Iznevriano sam hodala po sobi konačno smirivajući sebe te tijelo naslanjajućii uz komodu kako bih imala pogled na njeno cijelo tijelo.
„Moraš nešto razumjeti Amanda.Mi ako ne reagujemo bit ćemo ubijeni."
„Ali ja...ne mogu još uvijek kontrolisati svoje moči.Kada sam se prvi put preobrazila nešto je otišlo po zlu.I sama ne znam šta."-glavu je podigla prema meni svojim smeđim očima gledajući u moje.Na kraju se pojavila jedna suza kao i bol koju ima u sebi.Na trenutak sam umjesto nje vidjela malu Julie kao i njen vrisak dok je preobraza krenula po zlu.
„Pokaži mi svoje oči."-rekla sam hladno te tijelo spustila pored njenog gdje je bila ogromna toplota.Nervorzna je da svako malo prstima prelazi preko kose i petlja vrhove te bolno uzdahuje.Glavu je malo pognula te je okrenula prema meni.Crvene oči su zasvjetlile u mraku i pokazale bol i patnju zbog greške u davnoj preobrazi.Dlanove sam stavila na čelo i nekoliko puta uzela vazduh imajući osjećaj da sam kroz ovo već jednom prošla.
"Mogu ti pomoći.Naravno ako to želiš."-poslije dugo vremena imala sam ublaženi ton i normalan govor.Zadnji put sam bila ovako opuštena,svoja i bez svog zida..kada..je on ..bio sa mnom.Namrštenog lica sam odmahivala glavom na svoje misli.
"Šta je ono što ste našli?Svi su bili sretni oko toga i šta stvarno piše?"-uzbuđenost joj je bila na licu kao i usnama,riječima pokušavajući da pokaže svoje emocije i stanje u kojem se nalazi.Da li da joj kažem?Je li to pametno?Budimo iskreni.Nikada nisam napravila neki pametan potez..
" Medallion.Latinska riječ za medaljon.Dugi niz godina je bio u mojoj porodici.Mislim da čak i stoljećima.Ali onda je nekim čudom nestao i niko nije uspio uči u njegov trag..Ali mene ne brine to nego njegova moć i sadržaj koji ima."
"A to je?"-obrvu je podignula te jezikom prešla preko usana gdje je bila osušena krv i trag kandže.
"Ne mogu ti reči..."-glave smo okrenule prema ispruženoj ruci i poznatom glasu koji uvijek natjera na čuđenje.Okrenuo se blago te dlanovima pritvorio drvena vrata,nestrpljivo rukama prelazeći preko krajeva kožne jakne.-"Šta tebe dovodi ovdje?"
"Ti mi trebaš hitno."-smeđim očima je preletio preko sobe i nereda,glavom mi pokazivajući prema nebu i vremenu.Kakve veze to ima?Blago otvorenim usta je uzimao zrak pokušavajući da ostane pristojan koliko god je to moguće.-"Tu su.U Bacon Hillsu i pogodi šta?Traže tebe."
Nervoza se proširila mojom tijelom kao i sav bijes koji me toliko dugo držala.Oči sam širom otvorila prstima preturajući po džepu gdje je bio zlatni medaljon u obliku vuka sa jarko crvenim dijamantima kao očima.Klimnula sam u znaku odobrenja te mu žutim očima pokazala ono što svaki član čopora razumije.
"Šta se dešava?"- naglo je podigla tijelo te dlanom pritisnula stomak gdje je bila rana.Usne kao i obrve je skupila praveći smiješnu grimasu.Nemaš sad da o tome da razmišljaš budalo.
"Samo ostani u kući.Bit će i Luke tu i molim te da se smiriš."-ruke sam spistila uz tijelo osjećajući nelagudu u zraku kao i njihov miris.Ovo mora prestati i za sva vremena moramo prekinuti ovo što se dešava.Pognula sam se malo te ispustila glasno zavijanje,šapama hodajući po prljavom drvenom podu.Kandžama sam ostavljala tanke tragove i svoj miris.Pogledala je u mene te mi u odobtenju klilnula glavom dopuštajući da moja njuška uhvati njen miris kao i njih što dolaze.Još jedan mali korak i njihova tijela su u ovom prokletom gradu koji nosi sve tajne,laži i magnet za nadnaravna stvorenja.Zarežala sam blago spuštajući se niz nekoliko stepenice već bivši na otvorenim vratima gdje se nalazio moj čopor.Sada ću biti vuk ,a ne bijedni slomljeni vukodlak koji se pokušao spasiti.Večeras će ove kamdže i očnjaci ubijati,ostavljati tragove i legendu.