•|Mystery Girl|•

Season 2. Chapter 20-Dreams

Bol.Duž cijelog tijela.Toliko jaka da bespomoćno vrištim i tijelo držim uz puknuti beton.Šta da radim?Kako da prekinem ovo?Glavu sam blago podigla te osjetila oštru bol duž prsa koja mi gore od iznenadne boli.Vrisnula sam još jače te prste stisnula toliko jako da sam pomislila da sam slomila njegove nježne.
"Megan.."-u daljini sam čula brižan glas koji se gubi i blijedi lagano.Kako je moguće osjetiti ovoliku bol?U trenutku kada sam krenula da odgovorim krv je krenula niz usta i padala na tamni beton i prste koji se lagano grče i ostaju u tom stanju.Nečije ruke su me podigle i držale uz prsa gdje srce ubrzano kuca.Pomagala sam i u suzama govorila upomoć, u ustima imajući okus metala i krvi.Zašto mi nije rekla da je ovaj proces ovoliko bolan?I zašto se ovako iznenada dešava?Glava mi je pucala,a glasovi su se svakom sekundom sve više gubili i nestali zajedno sa mojim glasom.Težina očmih kapaka me obuzela te sam utonula u san koji je i sve nego normalan.

/*/*/*/*/*/*/
Thomas Sinpatrick /P.O.V./
Prstima sam stiskao njenu ruku i trzao je koliko god sam mogao samo kako bih dobio neku reakciju od nje.Zašto je klonula?Brzo sam pogledom prelazio preko nje i vidio ukočene prste koji bolno drže privjesak koji se presijava na uličnoj svjetlici.Blago sam pognuo tijelo kada je bol presjekla moja leđa i ruke.
"Zašto ona ima veće bolove?"-upitao sam u bolnom uzdahu dok sam uplašeno buljio u Lukea.Oči su mu se zaklacile te progutao kendlu prije nego je počeo pričati.
"Ona je vukodlak ,ti si čovjek."
"Mislim da smo to do sada shvatili."-sarkastično sam govorio brzim pokretima približavajući njeno uho mom srcu koje kuca kao ludo.
"Ne govorim to debilu.Ona je ta koja osjeća veću bol jer je legenda u njoj.Ta legenda je vezana krvlju,generacijski prenesena.I ti ćeš uskoro imati jače bolove i zaspati ali nećeš patiti.Ali za Meg nisam siguran."
Obojca smo spustili pogled na njen izraz lica pun boli kao i tragove krvi koja se osušila.Zašto uvijek ona mora patiti?Mogu li jednom ja umjesto nje osjetiti bol i tugu?Tijelo sam joj pustio dok sam ja osjećao malaskalost i bolove koji se pojavljuju sve češće i gore.Potiljkom sam udario od zemlju i brzo oči zatvorio dok me san obuzimao i imao kontrolu nad mojim umom.

/*/*/*/*/
Megan Alccon /P.O.V./
Prstima sam prelazila i trljala zglove koji su dobilu čudnu plavu boju i modrice koje izgledaju lošije nego što sam mislila.Obrve sam podigla kada sam na unutrašnjoj strani zgloba ugledala crnu tintu u obliku mjeseca sa malim očnjacima.Kada..kada sam uradila još jednu tezovažu i to na ruci na kojoj nemam nijedan trag tetovaža?Uzdahnula sam duboko te ruke stavila pored tijela kako bih podigla umorno i teško tijelo.Zašto se osjećam izmoreno i ostavljeno?Glavu sam pomjerila lijevo-desno imajući na vidiku ogromnu cvijetnu livadu i zrake sunce koje lagano padaju i osijavaju površinu.I od kad zaboga ja idem na ovakva mjesta?!Dug period sam samo sjedila i buljila u cvijetne latice raznih boja i mirisa još uvijek pokušavajući ustati.
"Trebaš pomoć?"-iza mene je bio topao i brižan glas koji moje srce i dušu smiri i natjera da pogled prema njemu.Kosa mu je bila neuredna i malo padala preko čela dok je ruke držao u dželovima crnih pantola.Kilmnula sam glavom te u sekundi se našla na nogama,prstima dirajući travu ili neki cvijet koji se tu našao.Zašto sam bosa?I zašto je on jači od mene?
"Šta se dešava?"-pomalo iznerivarno sam upitala te se odmakla od njega kada je krenuo svoje dlanove spustiti na moje kukove.Izdahnuo je umorno te prstima prešao preko čela pa očiju.
"Ne sjećaš se šta se dešavalo?"-odmahnula sam glavom te jagodicama prešla preko hrapave površine cvijeta koji ima interesantan miris.-"Počeo je proces spajanja duša.I ti i ja se trenutno nalazimo u snu.Kao što je istraživanje pokazivalo."
"Istraživao si ovu legendu?"
"I ako je tačno,moramo što prije požuriti i probuditi se ako želimo da ostanemo u životu."-uspaničeno je izgovarao svaku riječ te jezikom prelazio preko usana kao i uvijek kada je nervozan.
"Ako sam dobro shvatila, ti i ja se nalazimo u svojim snovima koji su na neki čudan način spojeni i trebamo se što prije probuditi ako mislimo da ostanemo živi i na taj način proces spajanja duša će biti završen?"-podigla sam jednu obrvu i gledala prema smeđim očima koje mi pokušavaju nešto reči.Klimnuo je glavom te dlanom prešao preko usana i brade usput si nešto mrmljajući.-"Zašto ne bi ostali ovdje?"
"Molim?"-iznenađeno i uvrijeđeno je gledao prema meni prestajući se igrati sa prstima.
"Pogledaj ovo mjesto.Prelijepo je i ja ne osjetim nikakvu potrebu za ubijanje.I pored toga sa tobom mogu da budem zauvijek."-zadovoljna ovim što sam rekla još jednom sam se osvrnula oko sebe i pogledala u još veću poljanu sa još više cvjeća.Opet je izdahnuo te svoj dlan stavio u moj kako bi mi bio još bliži.Drugu ruku je spustio na moj obraz i vrat te šuteći gledao u moje oči.Zašto ništa ne govori?I zašto zaboga ovako gleda prema meni?Poznati sjaj mu je bio prisutan u očima kao i zaigranost uz koju je i prisutna ljubav.
"I u pravom svijetu možemo biti zajedno zauvijek,ne samo u snovima.I tvoja želja za ubijanjem?To je dio tebe,to si ti.Ne bi trebala misliti da su snovi bolji od realnosti."
"U snovima ne osjećam bol koji je toliko dugo prisutan.Ne osjećam tugu i usamljenost koja obuzima moje tijelo."-iskreno sam govorila osjećajući pucanje glasa.
"Nikada nisi usamljena.Ja sam tu za tebe uvijek i uvijek ću biti.Samo me zovni i tu sam."-blago se osmijehnuo te nos prislonuo uz moj,vrhovima usana grebajući moje.
"Iako je 3 sata ujutro i mrzovoljna sam zbog punog mjeseca?"
"Čak i tad."-oboje smo se iskreno nasmijali dok je vjetar udarao od naša tijela i poigravao se sa krajevima moje kose.Usne je brzo spustio na moje te ih tako držao jedan period dok je prstima stiskao moju kožu i ostavljao topao trag zbog dodira.Odmako se malo te uzimao vazduha koliko mu je potrebno i dalje ne skidajući pogled sa mog lica.-"Sada ide teži dio."
"Kako misliš?"
"Ako se želimo probuditi moramo..moramo se ubiti međusobno."-govorio je veoma tiho i zamuckivao na svaku riječ da sam ga jedva razumjela.
"Ironično,moram priznati.U snovima se moramo međusobno ubiti kako u stvarnom svijetu ne bi umrli."-sarkastično sam govorila te prstima obuhvatila dršku malenog noža koji se presijava na suncu.Od kud mu ovo?
"Moraš priznati da su ti preci imali sjajan smisao za humor i sarkazam."-također je čvrsto drzao nož te ga imao u visini mog stomaka.Znači tu ubadamo.
"To onda objašnjava mene."-usne sam razvukla u jedan osmijeh,još jednom ga gledajući u te smeđe oči koje su me natjerale na ljubav.-"Vidimo se u stvarnom svijetu Idiote."
"Kako ti kažeš Problemu."-u isto vrijeme smo zabili nožove u stomake jedno drugom,osjećajući bol i probijanje kože.Usta sam široko otvorila te blago jauknula na bol i krv koja je krenula iz rane.Thomas je spustio pogled na noževe te mi klimnuo glavom kao znak da je vrijeme da idemo.Izvukli smo noževe uz jedan brz potez imajući glavobolje kao i preženje duž cijelih prsa.Vrisnuli smo u isto vrijeme oko sebe imajući bijelo svijetlo koje svakom sekudnom postaje jače dok se mi zajedno sa njim gubimo.

/*/*/*/*/*/*/
Bolno sam kašljala te prste savijala i ispravljala usput čupajući nekoliko travki koje su probile beton.Uspjela sam se malo podići na laktove i gledati po okolini u kojoj se nalazim.Zašto se nalazim na cesti pored šume umjesto u centru grada gdje je ovaj proces bio i počeo?Slegnula sam sebi ramenima te lijeno sijela na sredinu ceste,ušima osluškujući šumu i zvukove koji dolaze iz nje.Prstima sam masirala sljepočnice i zastala kada sam na zglobu vidjela malenu tetovažu koju sam imala i u snovima.Kako je to moguće?Zbunjeno sam gledala u nju jagodicama prelazeći preko kože i crne tinte koja se tu stvorila.Mislila sam da sam sve čudne stvari vidjela,ali izgleda da sam se prevarila.Zavijala sam kratko i tiho te osluškivala bilo šta ali nikakav odgovor nisam dobijala.Ovo stvarno postaje čudno ,a ja lagano gubim živce i kontrolu.Moram da što prije odem do centra i vidim situaciju.
"Krenula negdje?"-okrenula sam se prema poznatom hladnom glasu kao i licu koje je ostalo mlado.Osmijhenula sam se malo te ruke prekrstila na grudima još uvijek ga gledajući u oči.
"Idi kući Alexandre.Dosta smo se danas tukli."
"O mislim da će te ivo zanimati."-rukom je pokazao prema mraku koje je iza njega.Na mije iznenađenjr tu se pojavio Theo sa povezom prrko usta i ruku koje su mu čvrsto vezane na leđima.Zbog toga Thea nije bilo dugo.Ovaj kreten ga je uzeo.Kako to nisam mogla shvatiti?Iznervirano i ljutito sam gledala prema njemu,ruke ispružajući ispred sebe kako bi kandže iskočile u svom sjaju.Sada se on smijao meni,prstom prelazeći preko usana i vampirskih očnjaka.Puno se razlikuju od naših.Naši su krači i deblji te imamo i donje za razliku od vampira.
"Pusti njega.On ti ne treba nego ja."-derala sam se iz petnih žila te ga ubijala pogledom kada se počeo smijati i cerekati.
"Znači ti nešto?Ili je značio tvojoj sestrici?"-ukočila sam tijelo te brzo pogledala prema Theu koji suznim očima gleda prema meni.Još uvijek ga boli.
"Ne slominji nju.Ona je za tebe bila dobrica ti krvavi mišu."
"Krvavi mišu?Ozbiljno nas porediš sa tim?"-zaigrano je govorio te se neprimjetno približavao meni usput gazeći puknutu i suhu zemlju.
"Štetočine su kao i vi.A krvavi ste zbog vaše omiljene hrane.Je li ti sad jasno?"-unjela sam mu se drsko u lice te prstima obuhvatila njegov vrat,brzim pokretom ga dizajući od poda.-"Nikada me ne podcjenuj.Mislio si da nisam primjetila kada iz džepa vadiš srebrni bodež?"-uputila sam mu jedan mali osmijeh kako bi vidio očnjake dok je on uzbezumljeno gledao prema meni.Iz ruku je ispustio bodež kada je moj stisak postao još gori i lagano se počeo gušiti.Na sekundu sam glavu okrenula prema Theu te ga gledala sa tamno žutim očima koje imaju sada drugačiji sjaj i to sve zbog glavnog vuka.Klimnuo je poslusno te pustio kandže da prerežu vrpce i oslobode ga od ovog kretena.Kunem se da ću ga ubiti i zaboraviti na prijateljstvo ako ovako nastavi.
"Snovi,ha?Čestitam."-prekinuo me iz misli te glavom pokazivao prema mojoj novoj tetovaži.Namrštila sam sr te ga podigla još više dok sam stisak pojačala koliko god sam mogla.
"Znaš o tome?"
"Naravno.Ali ne želim ti reči bez jedne borbe."-u glavi sam motala ove njegove riječi.Šta ako još nešto saznam što će meni pomoći kao i Thomasu?Odbacila sam ga daleko te glasno zarežala kako bih pokazala svoju moć,motajući se oko njega sve dok moje ruke nisu postale vučije šape i dok sam mogla napasti njega onako kako zaslužuje.

/*/*/*/*/*/
Teškim i umornim koracima sam hodala prema njegovom mirisu ponekad rukom brisajući krv sa krajeva usana.Debil jedan.Igrao je prljavao i onako kako samo vampiri umiju.Pljunula sam pored sebe te ugledala malu količinu krvi.Iznenađeno sam tijelo zaustavila i osmotrila prizor koji imam ispred sebe.Zašto se zaboga on nalazi u srednjoj školi Baccon Hills?Slegnula sam sebu ramenima i na sami ulaz vidjela njega i osjetila poznati miris.

"Vidim uživaš."-uz jedan mali osmijeh sam rekla,usne stiskajući u tanku liniju kada je bol prošla kroz tijelo i presjekla me.Slegnuo je ramenima te glavu zabacio unazad,potiljkom udarajući u hladni lim školskog ormarića.Usporeno sam tijelo spustila prema podu te se spustila pored njegovog onoliko koliko da sam ramenom udarala u njegovo modro.-"I ti si primio udaraca?"
"Ne kao ti."-sitno se osmijehnuo te glavu okrenuo u mom smjeru.
"Zarast će."-dlan sam lagano spustila u njegov i prste stisnula kako bih osjetila poznatu toplinu i osjećaj koji dolazi uz to.
"Čudan smo par,zar ne?Mislim nismo kao ostali."-glavu je približio jos više te usporeno pogled spustio na moje usne.
"Zato je naša ljubav jača."-lagano sam mu se približila tako da smo bili odvojeni svega nekoliko centimetara.
"Slažem se."-brzo je usne spustio na moje te smo oboje ispustili glasan smijeh kada je glavom udario od ormarić.Ali u mislima mi se pojavilo nešto što sam zaboravila.Da li je moguće da je i Alexander nekad prošao kroz onaj proces?Jer na zglobu je imao malu tetovažu u obliku mjeseca sa malim očnjacima.

Hello guys!Evo mene sa novim nastavkom i izvinite zbog grešaka.I također se nadam da vam se sviđa i video koji sam napravila.Ostavite vote/komentar ako vam se sviđa i love ya all ❤❤