•|Mystery Girl|•

Chapter 1-Welcome-

Mystery Girl

1.DIO

„Stvarno ćeš to uraditi?"-podignute obrve i malo otvorenih usta me upitala,stajajući pored mene.Pogled i glavu sam usmjerila prema njoj ljutito je gledajući,ne govoreći ništa.

„Šta ima loše u tome?"-upitala sam,nastavljajući hod prema ogromnoj kući koja će sad biti moj dom.Jasmin je blago pogledala prema meni ispuštajući maleni uzdah prateći mi korak.Razgledavala sam po ulici sve više osjećajući hladan vjetar kao i zimu koja dolazi uz to.Možda je ovo bilo loše ali je nešto čime se bavim već dugo vremena i ne namjeravam da prestanem.Kada bi samo znala moje osjećaje ali ne želi kao i svi ostali.Prste sam stavila na usne,jagodicama prelazeći preko površine mojih usana zastajući na crnom pirsingu.

„Zemlja zove Megan?Stigli smo."-dlanom je mahala ispred mog lica tihim glasom me dozivajući.Pune roze usne je razvukla u još jedan osmijeh,glavom mi pokazivajući prema vratima.Klimnula sam te uzela ogromnu količinu vazduha.Noge su mi već išle prema naprijed,a usta su se malo otvorila dopuštajući hladnom vjetru da ih suši.Nekoliko puta sam se okrenula oko sebe uvijek zastajući prema jednoj kući koja mi ima poznati miris.-„Hajde.Kreni više."

Tijelo sam ponovo vratila u prijašnji položaj,pogledom prelazeći preko stare i prljave kvake u mislima imajući samo loše stvari.Smiri se Megan,ovo je samo razgovor koji ćeš obaviti kako bi dobila kuću.Prste sam sputila na kvaku omotavajući je prstima tako otvarajući ogromna vrata.U nosnice mi je ušao čudan miris dok sam obrve skupila kao i dlanove osjećajući još nečije prisustvo.

„Dobar dan gospođice Alccon.Čekao sam vas."-staračkim i dubokim glasom je rekao,kažiprstom namještajući vrh naočara gledajući me ispod oka.Klimnula sam glavom,tijelo vodeći prema crnoj fotelji koja izgleda na sve osim na fotelju.Da li ću zaista ovdje živjeti?

„Došla sam kao što ste i tražili."-hladno sam rekla tijelo spuštajući na fotelju,osječajući mehkoću i hladnoću ove kuće.Pogledom sam prelazila preko zidova,ukrasa kao i raznih slika koji su se ovdje nalazili.-„Vaše je samo da mi predate kuću."

„Znači istina je?"-prste je skupio te ih stavio na usta ponovo me gledajući ispod oka.Obrve sam podigla,usne kriveći u desnu stranu tako dobijajući oštriji pogled sa njegove strane.Dlan sam spustila na uništeni sto pod jagodicama osjećajući svako udubljene.

„Možda ali nije na vama da to znate.Vaše je samo da mi predate ovu kuću."-još oštrije sam rekla,gledajući ga direktno u oči.Usta je malo otvorio uzimajući dah te mi klimao glavom kao da me razumije.Ponovo je krenuo nešto da kaže ali umjesto toga samo mi je u dlan spustio ključ te me potapšao po ramenu gubeći se iz ove kuće.Uzdahnula sam duboko dlan stavljajući na vrat glavu malo zabacivajući nazad.Da li je ovo moguće?Zašto ali baš zašto uspjevam da uplašim ljude?

„Opet si to uradila."-povisila je malo ton,pazeći gdje će stati gadljivo gledajući prema zidovima.-„Ozbiljno?Uzela si ovu kuću?"

„Šta je toliko loše?Mogu je urediti."-dlan sam sputila prema jakni ,stavljajući ključ unutra još uvijek osječajući nekog u kući.Pogled mi je zastao na bijelim starkama kao i na ogromnoj količini prašine nakon ulaska unutra.

„Imam osjećaj da si uzela ovu kuću redi nekog drugog razloga.Zar ne?"-pogledom je prešla preko kauča,spuštajući se te sjela kao prava dama.Obrve je podigla i čekala moj odogovor dok sam ja samo prazno gledala prema onoj kući,prema kući koja me toliko podsjeća na prošlost.Prstima sam prelazila preko lakta,uzimajući materijal jakne razvlačeći ga.-„Kao što vidim ignorisat ćeš moje pitanje.Nego samo što prije završi sa ovim,okey?"

Klimnula sam glavom,okretajući se od nje ponovo na umu imajući onaj miris.Da li je sa mnom sve uredu?Koliko još dugo ću ovo raditi ili hoću li ikada prestati?Duboko sam izdahnula,dlanom prelazeći preko lica brisajući prašinu od otvaranja vrata moje sobe.Uništit ću svoj život,opet.

/*/*/*/*/*/*/*/*/

Cijelo jutro kao i put do škole Jasmin je brbljala o tome kako što prije da uradimo kuću jer ne želi da živi u onakvim uvjetima.Glavu sam naslonula na prozor,gledajući u njezinom smjeru kao i usnama koje do sada nisu se zaustavile.Dlan desne ruke sam držala na koljenu dok je u lijevoj bio privjesak kojeg nikada ne ispuštam.Jagodicama sam prelazila preko njega,preko svakog udubljena klimajući na svaku njezinu riječ.

„Možda bi bilo lijepo kada bi obraćala pažnju?Daj trgni se malo i sjeti se da ćeš ponovo krenuti u 'potragu'."-laktom me gurala i smijala se kao uvijek,pogledom prelazeći preko školskog dvorišta.Blago sam se osmjehnula otvarajući vrata nakon njezinog brzog parkiranja.Kada sam nogu spustila na beton kroz tijelo su mi prošli trcni ,a u glavi sam osjetila jak udarac.Brzo sam pogledom prešla preko parkinga kao i ulaza u školu ali nikoga nisam mogla primjetiti.-„Jesi dobro?"
„Jesam nego imam neki čudan osjećaj."-rekla sam joj dok je ona svojom rukom zakačila moju i vukla me u školu.Prstima je vračala pramenove kose i smijala se svakom momku koji je prošao pored nje.Pogledom sam i dalje tražila tog nekog koji mi je dao glavobolje samim dolaskom ovdje.

„Vidi ti ovo Danny ,imamo nove učenice."-plavušan sa umišljenim izrazom lica je gledao prema nama,ne dozvoljavajući nam da krenemo dalje.Jasmin mu se uljudno nasmijala,a ja sam glavu okrenula u drugu stranu potpuno ga ignorisajući.-„Lijepo vas je upoznati."
„I nama je."-kao i uvijek ljupko je govorila,laktom me gurajući kako bi me natjerala da i ja nešto kažem.Samo sam blago odmahnula glavom ,ignorisajući njezino tiho izgovaranje mog imena.

„Šta je bilo lutkice?Strah te?"-kažiprst je stavio na moju bradu,okretajući mi glavu prema njemu tako mi davajući pogled na njegove zelene oči.Arogantno se nasmijao,jezikom brzo prelazeći preko usana kao i zuba pogled ne skidajući sa mene.Sarkastično sam usne nakrivila na jednu stranu gledajući ga oštro.Dlan svoje druge ruke je spustio niz moju ruku,ne zaustavljajući se.Odjednom njegova ruka se našla na mom kuku te je kružila dok sam ja osjećala kako mi krv ubrzano teče.Kada sam krenula nešto da mu kažem,dlan je stisnuo na moju stražnjicu te se nasmijao nabacivajući pet svom potrčku.Dlan sam stisnula u pesnicu,osjećajući nagli rad mojih pluća.Šaku sam podigla te ga udarila u nos iz sve snage,toliko jako da je krv krenula niz njegovo lice a njegove oči su se raširile od ogromnog šoka.Danny se spustio pored njega,pitajući ga je li dobro oštro gledajući prema meni.

„Vidis nije me strah."-nasmijala sam mu se kada se nečija ruka našla na mom ramenu,Okrenula sam se naglo i ispred sebe ugledala direktorovo ljuto lice kao i zategnute mišiće.Usnu sam zagrizla te krenula za njim prema mjestu koje ću više posjećivati nego učionicu.Nisam ni stigla u školu ,a prvi dan provodim u direktorovoj kancelariji.Ali više me brine ono što je također ovdje u školi.Neko isti kao i ja je tu ,a ja se bojim da će mi upravo to biti nova nevolja.