•|Mystery Girl|•

Season 2.Chapter 17-Ball

Prstima i jagodicama sam stiskala svileni materijal osjećajući neke emocije koje dosad nisam nikada ni pomislila da imam.Lagano sam krenula uz tijelo te zastala na pramenovima kose koji blago padaju na moja ramena,ostavlajući iza sebe topao trag.Okrenula sam se blago te pogled usmjerila prema ogromnoj crvenoj haljini koja je krojena za moje tijelo i za večerašnju borbu.Koliko je još potrebno?Koliko je potrebno još nadravne krvi proliti dok bi shvatili da su pravi neprijatelji ljudi?Ramenima sam slegnula na ovo pitanje,zakretajući se blago prema osobi koja se pojavila na mojim vratima.Dlanove je spuatio na štok vrata,imajući usne razvučene u široki osmijeh koji svakoj curi osvaja srce.Obrve sam blago podigla te leđa okrenula od njegovog tijela,sekundu poslije oko sebe imajući tople ruke koje me još uvijek čvrsto drže.
"Prelijepa si.Znaš li to?"-usne je blago približio mom uhu,tiho izgovarajući ove riječi koje prouzrokuju trnke duž cijelog mog tijela.
"Ovo govoriš iskreno ili želiš da dobiješ jedan poljubac?"-jednu obrvu sam blago podigla,okretajući se u potpunosti prema njemu kako bi imala pogled na to lice.Prstima sam obuhvatila njegove laktove kao i crni materijal njegovog odjela.
"Možda oboje?"-uz zaigrani osmijeh je govorio,u očima imajući poznati sjaj u smeđoj boji tih prokletih očiju koje svaki put oduzimaju moj dah.
"Postao si opasan."
"Sviđa ti se to?"-glavu je nageo prema meni te svojim zubima uhvatio moju donju usnu koji je blago držao,imajući osmijeh na licu.
"I sam znaš da volim sve u vezi tebe."-tiho sam izgovorila na njegove usne također imajući i pogled na njima.Lagano je uzdahnuo te prstima obuhvatio moju šaku koji je jako držao,imajući me tako još bliže njemu.-"Nisi to očekivao?"
"Samo to volim čuti.Budem siguran."-šarmantno i ležerno je izgovarao ove riječi,u glasu imajući dozu sreće i uzbuđenja.Zbog čega li samo takav?
"U šta moraš biti siguran?"-dlan sam dignula prema koži njegovog obraza te jagodicama prelazila preko obraza kako bih sklonula boju koja se tu nekim čudom pojavila.
"Da će ovo biti zauvijek."-iznenada sam zaustavila ruku i blijedo pogledala prema njemu i njegovom stavu koje je i više nego odlučno.Zar je stvarno ozbiljan u to što govori?Zar je spreman na sva moja sranja i zlo koje imam?Je li naša ljubav toliko snažna da izdrži sve izazove i udarce koje primamo?Izdahnula sam malo te se malim koracima udaljila od njega kako bi na gornji dio haljine stavila metalni broš u obliku vučije glave.Osmijeh mi se izmamio na lice,a smeđa boja u očima se presijavala u žutu.Opet sam se malo okrnula prema njemu i zadržial pogled kako bih bila u mogućnosti pratiti svaki njegov pokret.Sretno je stajao u mjestu i buljio u moje tijelo,kretajući se od glave pa do pete i ponekad jezikom prelazeći preko usana.Taj kreten.Ogromna sam sretnica kada uz sebe imam njega,osoba koje je u potpunosti zasjenila moju tamu.

/*/*/*/*/*/*/*/
Tamno žutim očima sam gledala u jarko crvene te dlanove stiskala do te mjere da se pojavljivala crvena boja.
"Da ti nije malo neudobno?Ipak je ta haljina prevelika.Kao i tvoj ego."
"Siguran si da ne govoriš za sebe?Tebi bi bolje stajala haljina."-provocirala sam ga uz blago režanje kao i prstima kojima mu pokazujem da stoji na mjestu kao meleni pas.Obrve je stisnuo koliko god je mogao te tako pokaziva nabore na čelu,koje odgovaraju izrazu njegovog ružnog lica.
"Veoma si smiješna."-glumio je grohoti smijeh,rukama se držajući za trbuh kako bi što bolje pokazao svoj humor.Kreten jedan vampirski.-"Tvoj bivši nije tako mislio,zar ne?"
Sarkastični osmijeh koji sam imala na licu je ispario zajedno sa ovim riječima.Kako ga on uopšte poznaje?I kako zna tu činjenicu uopšte?!Blijedo sam ga gledala te se okrenula prema koracima koji su se stvorili iza mene,praveći glasan zvuk.Iznervirano sam zubima strugala i čulima pratila okolinu oko sebe,ponekad u nosnicama osjećajući oštri miris ljudi.
"Kao da je bitno.Ionako je mrtav i pod zemljoj,gdje mu je i mjesto."-glas mi je lagno podrhtavao dok su me sjećanja obuzimala kao i stvari koje sam preživjela zbog tog idiota.Trebala bih se trzniti ili će me emocije ibuzeti i cijeli zadatak propasti.Glavom sam malo protresla kako bi moja životinjska strana preuzela svoju ulogu u igri.Žuta boja je u sekundi progutala smeđu dok se umjesto zuba pojavili oštri očnjaci kao i gornji dio nosa koji se spaja sa čelom.Klimnula sam glavom čoporu te i sama pktrčala prema njima,kandžom grebajući bijelu košulju kao i razvijena prsa.Dreknuo se od boli te ubitačno pogledao prema meni kako bi pokazao svoju snagu.U okretu mi je pokazao svoje očnjake te brzo pogledom prešao preko mog vrata kao da je neka hrane.Žao mi je dušo,neće se to desiti.Odmakla sam se u trenutku kada je zubima posegnuo za kožu mog vrata,dlanovima obugvatajući njegov vrat koji sam brzim pokretom prerezala i dopustila da krv krene niz kandže i ruke.Zadovoljno sam se osmijehnula te pogledom prešla preko prostorije i jedinog vampira koji je bio u rukama mog brata.Klimnula sam sebi glavom te se brzim koracima uputila prema tom umišljenom kretenu,tijelo tek zaustavljajući kada sam bila udaljena od njega nekoliko centimetara.Luke ga je držao za ruke koje su mu bile na leđima,okretajući mu tijelo u nezgodan i bolan položaj.Jezikom sam brzo prešla preko usana i crnog pirsinga,imajući hladan osjećaj na sami dodir.
"Reči ćeš?Ili želiš na teži način?"
"Tebi da kažem?Nekom malom psu koji ne može da kontroliše sebe i trči okolo imajući jedno zavijanje?Ne hvala."-upitio mi je jedan sarkastičan osmijeh prije nego što je sa gađenjem pljunio u moje noge i tako pokazao nepoštovanje.Prste sam skupila u dlan te gs udarila sa nadprirodnom snagom okretajući mu glavu u suprotni smijer,lomeći mu na taj način vilicu.Ko je sad pas?!
"Želiš li nastaviti?"-kažiprst i palac sam držala na njegovoj bradi kako bi direktno gledao u moje oči,pokazivajući mu svoje zlo.Brecnuo se blago te odmakao od mene kako dalje ne bi gledao.
"Razmisli malo.Ti si vođa svih vukodlaka,a on je svih vampira.Imate iste taktike,moć i bol.Zar nije toliko očigledno?"-zadnju riječ je toliko tiho rekao uz jedan bolan uzdah,pogled imajući na svom vratu koji je bio širom otvoren.Tako i dobiješ kada me pljuneš.Pogledala sam u bratove sada krvave kandže te u njegovo lice puno zadovoljstva i brige koja će lagano preuzeti njegov um i tijelo.On i njegova prokleta savijest.