•|Mystery Girl|•

Season 2.Chapter 19-Mistakes

U ušima sam imala glasan vrisak,bolan krik pun patnje koji ostaje duboko urezan u mislima.Glavu sam brzo podigla prema glasu i osobi koja ispušta krikove što jače.Oči su mi brzo poprimile tamno žutu boju kada sam vidjela vampira koji lagano isisava krv iz djeteta vukodlaka.Vrištala je,otimala se i borila protiv boli koje sada ima u tijelu,suznim očima prateći kapljice krvi koje idu niz malen vrat i prljaju joj haljinicu.Zarežala sam glasno te glavu okrenula u drugu stranu kako bi moja životinja preuzela kontrolu i sutaciju u kojoj se nalazim.Gornji dio nosa se spojio sa čelom dok su zubi postajali duži i oštriji kao i moji nokti koji su sad kandže.Zbunjeno je gledao u mene kao i sva lica koja su usmjerena prema nama.Šta je on zaboga mislio?!Došao je u grad pun vukodlaka i odlučio da popije krv nedužne curice,a da pri tom ostane ne opažan.Idiot.
"Mega-an...Nisam znao da ćeš i ti biti danas."-glas mu je pucao dok bi pogledom letio sa mojih kandži do mog lica ponekad gutajući pljuvačku.Osmijehnula sam se malo kako bih pokazala vrhove očnjaka koji su i više nego spremni usmrtiti nekog.
"Bila ja tu ili ne,moj narod niko ne dira."-teškim koracima i usporeno sam se kretala prema njemu koji još uvijek čvrsto drži djevojčicu.Sranje.Kad bih samo mogla da nju prvo spasim ,ali kako?!Kako da dođem do nje bez njegove pažnje?Hodala sam sad okolo njega,oči usmjerivši prema glavnom vuku koji smireno sjedi i posmatra situaciju ispred sebe.Odjednom je naglo podigao tijelo i skočio prema djevojčici koja bespomoćno izgovara upomoć.Šapama i zubima je obuhvatio njeno tijelo i oteo od ovog kretena od vampira tako meni ostavljajući prostor da ga ubijem.Ruku sam zategnula te kandžama probila kožu na njegovim leđima kako bih ga usporila i teško ranila,prelazeći prstima preko vrata koji mi stoji na raspolaganju kao i mojim očnjacima.Usta sam otvorila onoliko kako bih mogla da ujedem i ubijem ga.Očnjaci su probili kožu i krv je krenula niz njegovo tijelo i moje ruke koje ga snažno drže u mjestu ,dok sam ja i dalje stiskala vilicu do trenutka kada je njegova glava klonula na moje ruke i kada je njegovo ionako mrtvo srce prestalo raditi.Odbacila sam ga od sebe i okrenula se prema vuku koji lagano liže ranu na djevojčicinom vratu i blago je miluje svojom glavom.Iza kao i ispred sebe sam čula uzdahe i izbezumljenje glasove koji međusobno šapuću i gledaju prema ogromnom bijelom vuku.Šapu je držao na njenom koljenu,nastavljajući da briše krv sa vrata i rane dok ona nježno prstima prelazi preko njegovog krzna.Da li..da li je ovo on mene poslušao?Ubrzano sam prišla njima te tijelo spustila u visinu djevojčice prstima vračajući pramenove njene zlatne kose.Pogled sam brzo spustila na vuka koji mi je poklonio sekundu pažnje te ispustio tiho zavijanje koje me ostavilo u čudu.Zašto sam ga razumjela?Zašto sam čula riječi umjesto životinjskog glasa?
"Hvala ti puno Meg."-ispružila je ruke prema meni te me uvukla u njen zagrljaj pun ljubavi i poštovanja.Zbunjeno sam gledala prema njoj,nesigurno ruke motajući oko malog tijela dok sam u ušima imala razne glasove i riječi od strane naroda.
"Ja sam vaš Alfa.Moj zadatak je da vas štitim.Zapamti to."-prstom sam brzo dotakla njen nos te usne razvukla u jedan osmijeh koji je i nju natjerao na isto.Klimnula mi je glavom te se brzo uputila prema roditeljima koji izbezumljeno gledaju prema meni.
"Pa ti reci da je ovaj rat bez razloga."-govorila sam bratu sa gorčinom u glasu,udarajući ga ramenom dok sam prolazila pored njega tako da se blago zateturao unazad.Ljutito me pogledao te usne skupio u tanku liniju dok je prstima prolazio kroz kosu.
"Dobro sam te naučio."-ponosno mi je rekao otac,prste skupljajući u šaku kako bi mi tako nabacio kocku.-"Nikada ali nikada ne ostavljaj neprijatelja živog."
"I nikada ne žali zbog ubistva."-brzo sam pogledala u Luke-a dok sam nastavljala rečenicu koju pamtim od kako znam za sebe.Još više je obrve skupio i zakrenuo se od nas,pogledom prateći narod koji bezbrižno gleda i igra se sa vukovima.-"Znaš, mislila sam da si se promjenio.Da ti porodica ipak nešto znači.Ali izgleda da tebi je jedino stalo do nje."
"Tek si to shvatila?"-sarkastično mi je rekao i blago se okrenuo prema meni kako bi me mogao gledati u oči.
"Za razliku od tebe ja bar svoj mozak koristim."
"Prekinite.Oboje."-hladni ton mame se i više nego dobro čuo,pogledom nas streljajući koji govori da ušutimo ili smo u problemu.Iznervirano sam izdahnula te se okrenula prema cesti gdje su bili crni džipovi kao i lica koja su mi i više nego poznata.Šta zaboga on radi ovdje?