•|Mystery Girl|•

Season 2. Chapter 10-I believe you

"Pokušaj biti što normalnija,okey?"-klimala sam joj glavom na svaku njenu riječ,na ramenima imajući njen stisak kao i prste koje me drže na mjestu.U nosnicama sam imala miris alkohola,znoja,ljudi i raznih bića koja me okružuju.Uzdahnula sam koliko god sam mogla,osjećajući oštrinu vazduha kroz tijelo.Moram da ostanem smirena,hladne glave kako bih izvukla sve iz njega i nakon vremena imala konačan plan njihovog zaustavljanja.
"Ideš li?"-iznervirano me upitao sa oštrim i dubokim glasom usput mi pokazivajući svoje vampirske očnjake koji pokazuju njihovu eleganciju.I dalje su čudni,da se zna..Protresla sam rukama nekoliko puta tijelo imajući pored njegovog koji ima hiljadu mirisa na sebi.Čas slatkast pa gorak,te onda ljutkast.Moram priznati da im je maska sa ovim mirisima veoma dobra..Zašto uopšte razmišljam o tome?
"Zašto želi da me vidi?"-ravnodušnost je preuzela moj govor,stav i ponašanje na šta se on brecnuo i podigao obrve uživajući u mom društvu,otvoreno to pokazivajući.
"Ne znam.Meni je naređeno da dođem po tebe."-glas mu je i dalje bio grub ali nakon svake riječi je uzimao zraka.-"Ništa više."
"Iznenađen si?"-dlanove sam skupila ispred sebe igrajući se sa prstima svako malo imajući osmijeh na usnama.Crvene oči je uperio u moje,ne vjerovajući da pored njrga stoji vukodlak sa ovakvim ponašanjem i hladnim srcem.
"Hladna si,kao mi.Desilo se nešto?"-tijelo je naglo zaustavio okretajući se na peti,ruku stavljajući i na moj kuk imajući iznenađujuću toplotu na dlanu.Jagodicom je stiskao tkaninu moje majice i kože očito imajući neke stvari u mislima.Da li im je poljubac stvarno hladan kao što govore?Ili su to još jedne priče,mitovi koji prolaze stoljećima?Nageo se nad mnom,jezikom prelazeći preko hrapave površine svojih usana spremajući se da ih spusti na moje.
"Lagano ljepotane.Opasna sam."-tijelo sam podigla na prste,usne približavajući njegovom uhu kako bi svaku riječ dobro upamtio i čuo.Usne sam razvukla u jedan osmijeh iza sebe ostsvljajući topao zrak.Jagodicom kažiprsta sam prelazila preko njegove oštre vilice ostavljajući i svoj miris vuka.
"Loša si.To mi se sviđa.Veoma."
"Ali sam zauzeta i mislim da bi veoma loše uticao na mene.Roditelji ne bi bili zadovoljni."-sarkazam je izlazio iz mojih ustao i uzrokovao jedan osmijeh sa njegove strane.Glavu je pognuo malo kako bi sakrio sreću sa lica,nastavljajući teškim koracima i usporenim radom pluća.Uzimao je vazduh sve više i do samog središta ignorisao moju pojavu,pokrete i glas.Bila sam zadovoljna koji sam efekat ostavila na njega i kako i dalje utičem na druga bića.U glavu mi je uletila Thomasova slika i njegov topao dodir na mojoj koži,mehke usne koje nježno ljube moje i riječi koje mi je izvovarao.Protresla sam glavom kako bih izbacila ove misli koje okpuriaju me ,bukvalno mi ne dozvoljavaju normalan rad i misli.Rukom sam obuvatila metalnu kvaku tako ih otvarajući imajući pogled na raskočni dvor.Naslikani potreti sa zlatnim okvirima su visili na zidovima praćeni sa crvenom bojom i nakitom koji pokazuje bogatsvo vampira i njihovu tradiciju, godine.Pogledom sam prelazila preko svakog detalja,glavu okretajući tamo-amo imajući prisutno divljenje.Zašto i mi vukodlaci nemamo stila nego uživamo u crnini i našim životinjskim stvarima..Našla se i ja da kažem čiji je ormar pun crne tkanine i materijala.
"Megan Alccon."-okrenula sam se u smjeru tog glasa,bivajući užasnuta odjećom koju je imao na sebi.Sve nijanse crvene i zelene su bile prisutne,te su mu crvenr oči davale posebnu draž njegovoj starijoj kombinaciji.
Klimnula sam glavom,prstima prelazeći preko usana zastajući na crnom pirsingu koji pruža hladnoću.-"Zaista si stvarna."
"Zašto ne bih bila?Koliko sam svijesna mogu se dotači ,a imam i dušu."-opet sam koristila sarkazam, ignorisajući njegov izraz lica.-"Dobro možda nemam dušu ali sam stvarna."
"Tvoja hladnoća je izvanredna.Kao i ubijanja."-britanski naglasak je bio očit i svaku riječ je usporenije izgovarao,rukom nsmještajući kraću kosu u stilu 80-tih.Prevrnula sam očima tuke imajući u džepovima crne kožne jakne.Kratko je imao pogled na tome te je onda gledao u moje oči svim silama tražeći tu životinju u meni koja hara ovim svijetovima.
"Zbog toga si tražio da me vidiš?Mislila sam da ste vi vampiri pametniji."
"Sarkatična si.Tipično za malog psa koji okolo lovi ljude radi zabave."-laganim koracima je koračao prema meni,prstom prisajući usne koje su imale krv.Osmijehnula sam se malo,usne kriveći u desnu stranu kao i uvijek.Pogled mo je bio leden i oštar te kao uvijek ostavljao utisak.
"Ali lijepo je izlaziti vani,uživati po svijetlu.Oh zaboravila sam.Vi to ne možete."-klimao je glavom na moje riječi.Smireno se kretao i proučavao svaki dio mog tijela.Okey ovo me već počinje nervirati...ko je on da govori da smo mi psi i da nekog jurimo?Obrve sam skupila ,lagano tapkajući po ruci tako pikazivajući svoju ljutnju.
"Iznervirana?Kako slatko."-sada je od mene bio udaljen nekoliko centimetara,davajući mi pogled na njegovo savršeno lice.Punije usne su bile od krvi,a plave oči su imsle nijansu najljepšeg mora koje postoji.
"Šta izvodiš?Sa svim ovim stvarima koje radiš.Zašto?"-upitala sam ga tiho,skoro nečujno na šta je on klimao glavom.Zašto je ovoliki kreten?Ili pokušava da izvuče ono najgore iz mene?Ako ovako nastavi vidjet će on moje 'psećije' zube...
"Jer niste vrijedni življenja.Jednostavno je."
"Dolaziš iz mog rodnog grada.Poznaješ mnogo vukodlaka i imam osjećak da to nije razlog."-primakla sam mu se bliže na bradi imajući njegove tople uzdahe i miris svježe ljudske krvi.-"Neka ti je slomila srce,zar ne?Hoćeš osvetu ,ali mene zanima nešto drugo.Zašto bi glavni vampir bio sa vukodlakom?"
"Isto tako što je vukodlak bio sa lovcem."-iznenađeno sam raširila oči u nevjerici buljeći u njega.Kako to zna i zašto to spominje?-"Kaješ se zbog toga?"
"Ne."-kratko i otresito sam rekla gledajući u svoje prste koji imaju ožiljke.Lagano se počinju tresti kao i moja donja usna.Oči koje su ubojite gledale njega sada su bile vodene i puno me pekle.-"Postala sam istinski Alfa i vuk.Trebam mu zahvaliti zbog toga."
"Slatko je kako još imaš osjećaje prema tom momku."
"Ne znaš ništa o tome.I koliko god čitao moje misli ja sam i dalje misterija."-svaku riječi sam izgovarala razgovijetno i glasno posebno naglašavajući riječ misterija.Nasmijao mi se u lice bivši zadovoljan mojim riječima i stavu koji imam prema njemu.
"To i on misli.Da si misterija?Ali stvar nije u tome nego koliko si zbunjena."-podiigla sam obrve vema brzo,glavu kriveći u stranu kako bih imala bolji pogled na te proklete i glupe oči.Iznervirano sam uzdahnula u glavi imajući njegove riječi i to značenje.Kako sam zbunjena?Kako?-"Mrziš ga jer si ga voljela i pustila ga u svoj svijet dok sa druge strane te boli sve to.Odlazak od njega i spoznaja da je on ustvari lovac."
Gutala sam pljuvačku koja je zastala u grku sa mukama gledajući u njegovr uzvijene usne kao i očiju koje imaju sjaj sreće.Odmahivala sam glavom i okrenula je u suprotnom smjeru u plučima imajući žar,bol i jako udaranje srca.Krv mi se zaledila kao i hladni znoj koji me oblio.
"Ne poznaješ me."-izustila sam kroz zube uz mali jecaj.
"Ali ti vidim bol i tugu u tom ledu.Zla si,ohola i ravnodušna te uživaš u tom mraku ali on je poremetio tvoje srce.Natjerao te na ljubav."-brotanski naglasak je odzvanjao kroz dvoranu i odbijao se od ogromne zidove i ulazio u moje uši.
"Zvao si me ovdje kako bi pričao sa mnom o mojim emocijama?!"-bijes je samo izlazio iz mene kao i kandže koje su se pojavile u punom sjaju dobijajući pažnju sa njegove strane.-"Došla sam ovdje kako bih saznala razlog tvojih postupaka i normalno razgovara sa tobom,ali to nije moguće.Doviđenja."
Tijela sam okrenula od ovog kretena koji ukipljeno stoji i pogledom prati moje korake.Čizme su pravile glasan zvuk,udarajući od pločice koje sijaju sve više.Iznervirano sam uzela oštar zrak imajući peckanje u plućima koje me tjera na glasan vrisak.Zadihano sam tu staja dok sam glavu oborila prema podu kako bih izbjegla sve znatiželjne poglede i glasove.Dlanom sam prošla kroz dugu,gustu crnu kosu tako je sklanjajući sa lica i vrata gdje se pojavila velika crna tetovaža.
"Sve uredu?"-čula s glas istog onog vampira koji me doveo u moj rodni grad.Sa obzirom na njegovu mogućnost teleportiranja za manje od minutu sam bila na ovom užasmom gradu koje donosi najgore.
"Hvala ti što si me doveo ovdje.Sada idem i iskreno se nadam da ću te opet vidjeti."-osmijehnuo mi se ljubazno ,svojim dlanom stiskajući moj kako bi se rukovali.Hladni prsti su obuhvatili moje te pomjerao ruku gore-dolje upijajući moj miris.Opet kažem da su vampiri čudniji od nas..

/*/*/*/*/*/*/
Teškim koracima sam prelazila preko ispucale zemlje i opalog lišca,svako malo se okretajući oko sebe znajući svaki kutak ovog mjesta.Sada ima više i drveća koje krase ovo ionako već lijepo mjesto.Prstima sam obuhvatila tetovažu vuka i šape koje su bile u podnožju moje ruke.Jeza i bol je obuzela moje tijelo,misli i osjećanja.Naglo sam zaustavila tijelo pred očima imajući tu davnu scenu i onu bol koju sam tad osjetila i koja još uvijek mori moju dušu i uživa u ovoj tami.Progutala sam knedlu sjećajući se svih razgovora,snova koje smo imali.Ali ona je otišla..Prošlo je dugo vremena od kad sam mislila na Ameliju,svoju najbolju prijateljicu koju su ubili lovci dok smo išli kroz ovu šumu.Taj događaj me promje ii,uništio iznutra i natjerao na razmiśljanje o zlobi koju sam imala već u sebi.Dok je ona još bila živa potiskivala sam to i bila dobra osoba i pomno slušala roditelje i njihove glupe lekcije.Protresla sam glavom imajući hladni vjetar po licu koji se poigrava sa krajevima moje kose,uvrće je i tjera ns sve strane.Uzdahnula sam duboko imajući oči uperene u daljenu gdje je bio čovjek.Njuhom sam uhvatila miris te se sjetila da zapravo nisam jela cijeli dan.Osim onog momka kojeg sam ubila u klubu.Spustila sam se prema zemlji,dlan držajući na prljavoj površini glavu podizajući visoko u nebo.Ispustila sam glasno zavijanje tako pokazivajući čovjeku da sam blizu.U roku sekunde moje tijelo je bilo u obliku vuka dok sam svom brzinom jurila prema svježem mesu i krvlju.Adrenalin je projurio kroz mene kao i želja za ubijenjem,posebno moje žrtve koja je negdje daleko i čiji miris je veoma slab.
Podigla sam se na zadnje šape svoje očnjake zabadajući u čovjekov vrat, u ušima imajući glasan krik koji se stišava nakon svakog mog jačeg stiskanja.

/*/*/*/*/*/
"I?Šta je rekao?"-Luke mi je u ruke bacao vreču leda koju bih trebala da stavim na slijepočnicu.Onaj čovjek prije svoje smrti je svoj nož zabio blizu mog oka,prilikom zadanja svojih kandži u njegov već rasječen i krvav vrat.
"Da ne zaslužujemo da živimo i nekada davno..neka mu je slomila srce koja je bila vukodlak.Mislim da to radi od osvete."-govorila sam iskreno gledajući sestru koja sjeda pored mene te mi sklanja ruku sa leda kako bi njen dlan pridržvao malu vreću.Pogled mi je zastao na Thomasu i njegovom zavaljenom tijelu gdje su mu leđa dolazila u dodir sa mehkim materijalom.Mario i Mason su sjeli ns pod smijajući se Jasminim vicevima,poklanjajući koj svu moguću pažnju.Nije više ljuta na mene te svako malo gleda u moje oči i traži neki sjaj koji je izgubljen već odavno.
"Gdje je uopšte Alfred?"-upitala me sada Jukie lagano pritiskajući led na ranu tjersjući da se peckanje i bol povećaju.Ispustila sam glasan jauk te oštro gledala prema naprijed,gdje nije bilo ništa.
"Raskinuli smo..Rekla sam mu za plan i nije mu se sviđao."-opet sam iskreno govorila sada imajući sve oči uperene u mene.Mario je tupo gledao u moje oči koje ne pokazuju ništa.
"Ili mu se nije svidjelo ono što te onaj vampir pokušao poljubiti?"-nadovezao se moj brat uživajuću u mom problemu.Klimnula sam glavom koju sam okrenula prema Julie koja pažljivo drži vrečicu i zamišljeno sjedi.Šta je njoj?Zašto toliko vremena provodi sama i zaključana?Iskreno se nadam da nije zbog činjenice što su joj oči opet postale crvene..Ali moj pogled umjesto da se zaustavi na sestri sada je bio na njemu i tom smeđim očima.Zubima je držao donju usnu i svako malo ih vlažio jezikom.Nervorzno je otkidao konce sa karirane košulje,opet je namještajući poslije kidanja.Iznenada je svoje oči uperio u moje i ne pokušavajući da skrene pogled.Ja stvarno jesam zbunjena...Odmahivala sam glavom tjerajući Julie da skloni vreću sa ledom od mene.Uspravila sam tijelo brzo kako bih otišla što prije od njega prije nego što mi još neke glupe misli ne uđu u glavu.Ali kada sam trebala da izađem okrenula sam se prema glasu koji me smiruje i pravi sretnom..
"Megan.Izvoli."-nježno me zovnuo te u dlan bacio mali metalni privjesak u obliku vuka.Popravio ga je..klimnula sam mu glavom koju sam sekundu poslije okrenula prema ulaznim vratima gdje su stajali...moji roditemlji?
"Megan gdje je medaljon?Treba mi podhitno ili naša vrsta će izumrijeti."

Hello my people!Evo mene konačno sa nastavkom i izvinite zbog grešaka.Također želim da vam se zahvalim na skoro 1600 reads!Ako vam se sviđa istavite vote/komentar.Love ya all ❤❤