•|Mystery Girl|•

Chapter 25- I can't believe it

Luke Alccon /P.O.V./
Možda sam mislio da je ovo šala ali nakon njegovih riječi osjećao sam ogromni val ljutnje koja ide uz mene dok sam osjećao promjenu boje očiju.Thomasov pogled je uzbrzo postao tužan ,a lice mu je bilo skoro otečeno od suza.Zar je stvarno toliko voli?Zar je stvarno uspio iskreno zavoljeti Meg?Pogledom je išao po sobi te je ruke skupljao kako bi bar malo ublažio njihovo drhtanje.Ponekad bi povukao tkaninu svoje tamno plave dukserice dok bi sekundu poslije dlanovima prolazio kroz kosu.
"Moraš Luke.Ubit će je ako ostane i dan duže."-bukvalno me molio te je pogled zaustavio na mami koja je imala onaj svoj pogled.Zašto je ona ne nađe?Ipak je ona vuk.
"Kako misliš da to izvedem?!I u ostalom zašto je nisi spasio kada ti je toliko stalo?"-osjećao sam njegov pogled na sebi dok sam se iz sveg glasa derao na  njega.Njegov tužan izraz lica je postao još gori.Ubit ću ga,ali stvarno to mislim.Kako je mogao dozvoliti da je odvedu?
"Uhvati joj miris,valjda sam te to fino naučila.Ali zapamti Luke,ako Megan Alise Alccon ne dođe živa završi će se loše ali za tebe."-hladni ton moje mame me natjerao da se stresem te da u dlan uzmem njezinu majicu kako bih uhvatio njezin miris.Nosnice koje su se sužavale i širile su odjednom uhvatile njezin slatkast miris vodeći me prema jedom mjestu koje za nas ima ružno sjećanje.
"Ideš sa mnom?"-trznuo se na moje riječi te je lagano odmahivao glavom gutajući pljuvačku.Zašto ne želi da nađe Megan?Pa upravo me molio da to uradim!Podignutih obrva sam gledao u njega te sam glavu usmjerio prema vratima ispred sebe imajući njenu sliku.Izdrži molim te Megan,ostani onaj jaki vukodlak koji stvara historiju.

Megan Alccon /P.O.V./
Pogled sam imala na nekoj slomljenoj gredi koja je prije nekoliko sati dolazilo u dodir sa mojim tijelom.Zar je moguće da ova bol može postojati?Kašljala sam usput pljuvajući krv dok sam osjećala da svaka kost u tijelu mi je slomljena.Da li se Thomas uspio izvući?Zatvorila sam oči jako dopuštajući da moj njuh uhvati neki poznati miris ali sve što sam osjetila je bio smrad starog skladišta.
"

Uživaš li?"-odvratni glas mi je govorio na uho dok je prstom prelazio preko mog lica malo brisajući krv.Unišetno mi je tijelo,a ovaj gad što stoji ispred mene je kriv za to.
"Možda bi se trebao okupati,osjetim tvoj smrad."-tiho sam rekla te sam trenutak poslije toga dobila udarac u stomak koji me tjerao na još veću bol.
"Rekao sam bez moči Megan!Dobro došla među lovce dušo."-žute oči sam uperila u njega dok je on uplašeno gledao prema njima,ruke stavljajući na potiljak tako se udaljavajući.
"A zar ne želiš i mene pozdraviti?"-poznati glas je bio u skladištu na šta su moje usne se razvukle u maleni smješak koji je izuzetno bolio.Zar je moguće da sam ovoliko isprebijena?Odmahivala sam sebi glavom osječajući kapljice krvi koje mi idu niz lice.Super,nova rana je tu.
"Hey Meg.Ostani uz mene."-bratove ruke su se našle na mojim dlanovima dok se u daljini moj čopor borio sa lovcima.Blago sam mu se osmjehnula ,skupljajući oči osječajući ogromnu bol kao i teret.-"Molim te izdrži Meg.Molim te."
"Idemo Luke dok novi nisu došli."-derala se cura iz mog čopora koja je zajedno sa Luke-om skidala lance sa mojih ruku,bacajući ih što dalje od mene.-"Izdrži Alfo,molim te."
Prije nego što sam bila i svjesna brat me nosio u naručju,glavu naslanjajući na njegov vrat puknutim usnama dirajući njegovu kožu kao i pojedine vene.Prste sam uronila u njegovu kožnu jaknu usput mrljajući na latinskom.
/*/*/*/*/*/*/*/*/*/
"Šta se dešav.."-oči sam otvarala sporo pokušavajući da savladam njihovu težinu.Zar sam uopšte zaspala?Prstima sam stisnula tkaninu posteljine ,osječajući krv koja mi ubrzano ide kroz vene kao i tijelo.
"Dobro si.Mislio sam da ćeš postala slabić."-u sobi se čuo bratov glas ,a na njegove riječi sam prevrnula očima i dalje ležajući na krevetu.
"Jebi se Luke."-hladno sam mu rekla dizajući se tako da sam jedom rukom držala tijelo.Pogled mi je lutao po bolničkoj sobi kao i svim aparatima koji me okružuju.Zašto me debil doveo u bolnicu?
"Drago mi je što te čak i batine nisu promjenile.I sugurno se pitaš šta ćeš u bolnici."
"Čitaš li sad i misli ili si to pokupio od vampira?"-sarkazam je bio očit u mom glas na šta je on se osmjehnuo,prstom prelazeći preko crnog metala na usni.
"Bila si toliko prebijena da sam morao te dovesti ovdje.Ali ne brini se.Masonova majka radi ovdje i zna sve u vezi nadprirodnog.Ostala ti je tajna sigurna."-klimala sam glavom dok sam u drugoj sekundi bila u zagrljaju crnke koja je istiskivala sav zrak iz mene.
"Pomislila sam da si mrtva i da više nikada nisi to uradila,okey?"-prsa su joj se brzo spuštala i dizala dok je svako malo svojim dlanom prelazila preko mog.Usne sam samo malo razvukla u osmijeh tačnije do trenutka kada sam osjetila tupu bol.
"Gdje je.."-nisam mogla ni završiti ,a već sam primjetila grimasu na bratovom licu.Gornjim zubima je držao usnu dok je usput gutao pljuvačku.Zašto je zaboga ljut?
"Ostavio te njima Meg,a ti pitaš gdje je on.Ovdje si već nekoliko dana,a čak nije ni pitao gdje si."-ljutnja je i više nego bila očita u njegovom glasu,a to mi je potvrdile njegove izubijane ruke.Zar je mom bratu stvarno stalo do mene?Odmahivala sam sebi tek shvativši šta je on rekao.Nikako nije pitao niti došao da me vidi?Usne sam stisnula kao i ruku od Jasmin sada glavu imajući prema svojim koljenima.Thomas..zar je stvarno došlo do ovoga?Suza je mala krenula niz lice te je mokrila ostavljajući za sobom trag.Baš kao i ja.Gdje god da sam se pojavila ostavila sam uništenje kao i trag zla.Luke je gledao u moju suzu,glasno psovajući usput jako lupajući vratima nakon što je izašao.Jasmin je imala onaj svoj osmijeh kao i pogled koji govori da će sve biti dobro.Izdahnula sam te uzela zraka dok sam osjetila ogromnu bol,ali sada oko srca.Zašto mu nije stalo?Zašto ne zavoli cijelu mene nego samo ovu ljudsku stranu?Glavu sam zabacila unazad,potiljkom udarajući od jastuk.Želim da nekog ubijem,želim da uništim ovu tugu i da je zamjenim adrenalinom i zadovoljstvom.
"Trebate nešto?"-unutra je ušla jedna manja cura,ogromjih plavih očiju i duže plave kose.Predpostavljam da se ona brine oko mene ovih dana jer sam znala nekad čuti ovaj glas.Ali prije nego što sam bila i svjesna moj nadnaravni sluh je uhvatio njezin miris koji je isti kao i kod moje žrtve.Oči sam u potpunosti raširila ,osječajući ogroman adrenalin kroz tijelo,svako malo gledajući prema njoj.Usne je razvukla u osmijeh nakon mog odmahivanja glavom te je zastala kada su moji prsti poplavili nakon jakog stiskanja posteljine.
"Koji je tebi?"-tiho me upitala Jasmin,usmjeravajući svoj pogled prema meni.
"To je ona."-rekla sam ubrzano dok sam uzimala zraka.-"To je ona Jas.To je žrtva zbog koje sam došla u ovaj grad."
Jasmin je iznenađeno gledala prema meni,znajući ono što i ja.Nakon njenog ubistva morat ću otići daleko,prema novoj žrtvi i mirisu koji me zove.Možda mislim da je ovo ta žtrva koja će zadovoljiti ovu životinju ali sigurna sam da negdje daleko se nalazi još neko,ko će me natjerati da zadrhtim od adrenalina i uzbuđenosti.
/*/*/*/*/*/*/*/*/*/
"Molim te mi reci kako si uspela onda uhvatiti njezin miris u školi kad radi u bolnici."-ovo je već stoti put da mi Jasmin govori činjenicu koja i mene zbunjuje.Umorno sam izdahnula,stavljajući ruke u džepove nove jakne i dalhe slušajući Jasmin kao i njene činjenice dok smo koračale školskim parkingom.-"Drago mi je vidjeti da si u potpunosti zacijelila."
"Pa ipak sam Alfa,zar ne?"-usne sam nakrivila u stranu sada imajući pogled na sve učenike kao i njihove glave koje se gube u gužvi.
"I od kud ti opet u školi?"
"Pa direktor me vratio uz govor da ne trebam biti takva i još neka sranja.A i bila sam onaj dan u školi kada smo našli Maxa."-prolazili smo pored grupe juniora koji radosno šire vijefi pojedinih učenika.Pogled mi je stalno letio po školi ali zastao je na osobi koju ne želim da vidim.Lily.Zašto je ona postala dio Julinog društva?Umišljeno je išla prema nama zastajući ispred,oko prsta motajući pramen crvenkaste kose.
"Jesam ti rekla da ćemo se družiti?"
"Ako se družiš sa mojom mlađom sestrom,ne mora značiti da se ja družim sa tobom.Sada molim te idi od mene."-umorno sam joj rekla,a njezina faca je izgledala čudno da sam pomislila da će pasti.Prevrnula sam očima te sa Masonom,Jasmin uputila prema času koji mrzim.Iskreno rečeno ,mrzim skoro sve.

"Možeš li bar jedom pratiti moju nastavu?"-ljutito i umorno me upitao profesor na sto mi bacajući knjigu.Osmjehnula sam se te sam glavu usmjerila prema njemu.
"Kada bi bar nešto naučili možda bih pratila,ali ovo?Ne hvala."- laktove sam stavila na drvo stola jezikom prelazeći preko usne kao i pirsinga.
"Gospođice Problemu."
"Direktor nije spomenuo da će me kažnjavati za komentare."-razred je zadovoljno pričao nakon mog malog 'incidenta' sa profesorom, ponekad mi dobacivaju bravo problemu.Obrve sam podigla te zadovoljno kilmnula na mislima imajući tu medicinsku sestru kao u njen miris.Zvono se oglasilo baš kada je profesor miskio napasti razred tako da je u roku sekunde ostao jedini u učionici.Laganim koracima sam išla kroz hodnik,sluhom čuvši neke tračeve koji nemaju smisla ali očito ispunjavaju ljude.Knjige koje su bile u mojim rukama su sada bile u ormariću gdje su skoro uvijek i bile.Nikada nisam voljela učiti beskorisne stvari.Dlan sam imala na vratima koje su mi davale hladnoću koju sam oduvijek voljela.
"Šta radiš ovdje?"-vrata ormarića sam zatvorila i dalje gledajući prema limu,osječajući ubrzan rad pluća.Sada mi je našao dolaziti.
"Želim da pričam sa tobom."- ruku je imao ispruženu prema meni,malo podozajući obrve očigledno bivši zbunjen mojim govorom.
"Siguran si?Ipak ti ne želim uzeti vrijeme ili da te ometam jer imaš važnijeg posla."-sarkazam i ljutnja su biki u mom glasu dok sam prste i dlanove stiskala u šaku ,konačno gledajući u njega.Smeđe oči su gledale u mene dok su mu usne bila blago odvojene.Gutao je plhuvačku sada gledajući u stranu,ignorisajući moj pogled.Pa zar ne želi da priča?Što zaboga samo šuti?!
"Megan.."-glas mu je bio tih te je ponovo gledao u mene spuštajući ruke pored sebe.
"Dopustila sam lovcima da me tuku,bičuju,udaraju i muče samo kako bih tebe spasila.Ti nisi bio u stanju ni da me jebeno nazoveš ili vidiš kako sam."-dlan mi je bio na njegovom zglobu koji sam jako držala i stiskala dok je on šuteći gledao u mene.Reci više nešto,ne samo da šutis i tako me gledaš.
"Megan..ja.."-glas mu pucao te je svako malo okretao glavu u stranu,ponekad zavratajući rukave svoje košulje.Osmjehnula sam se te mu ruku gurnula prema njemu,okretajući se od osobe zbog koje sam zamalo život dala.Zašto Thomas?Zašto si me zaboravio?

/*/*/*/*/*/*/*/*/
Teškim koracima sam išla kroz poznatu ukicu,blijedo gledajući premw čizmwma slabo slušajući Maxove riječi.
"Dobro si,zar ne?Boli li te?"
"Zacijelila sam,ne brini se."-hladno sam mu odgovorila te nastavila da gledam u pod svako male skretajući pogled na kožu crnih čizama.Zašto me uvijek interesuju neke glupe sitnice?Odmahivala sam sebi glavom te sam dlanovima prešla preko vrata kao i potiljka,imajući glavu uzdiguntu.
"Sutra je puni mjesec."-iznenada je rekao Max te je kao i ja gledao prema mjesecu koji je bio zaklonjen iza mračnih oblaka.Klimnula sam glavom te ponovo pogledala prema toj kuči koja se nalazila u mojoj ulici.Zašto imam čudan osjećaj u vezi ove kuće?Pribrala sam se te pogledom prelazila preko prilaza u kući vidjevši Masonovo auto ispred kuće.Nemoj mi reči da je Thomas došao isto..Nakon koraka osjetila sam ogromnu bol u glavi te mi je krv užurbano tekla kroz vene.Pala sam na koljena držeći tijelo na rukama dok sam životinjski otežano disala,tamno žutim očima gledajući prema betonu.Da li se..da li se ja pretvaram u vuka?

Hello my people evo mene sa nastavkom.Izvinite zbog grešaka i ako vam se sviđa ostavite vote/komentar.I želim da vam zahvalim na skoro 1000 reads na priči,to mi puno puno znači!Love ya all ❤❤ (imamo i novu pozadinu na prici)