Chapter 17-New pack?New pain?

109 4 0
                                    

Pogledom sam prelazila preko šume te sam glavu pomicala lijevo-desno svaki put kada bih čula tiho režanje.Zašto se ovo moralo desiti i to baš sada u ovom tremutku?Dlanove koji su bili na mojim pantolama sam stsnula u šake kada sam vidjela pet para  žutih očiju koji gledaju prema meni.Misli su mi i više nego uzbrkane dok pokušavim svim silama da držim normalne misli.Ali kako da se smirim kada svakog trenutka čekam da krenu na mene i da ubiju?
"Sve uredu?"-tiho mi je rekao te me pokušao onim opuštenim tonom smiriti.Ali kako misli da se uopšte smirim kada čekam ovu borbu?
"Šta misliš o tome da odeš kući?"-ponovo se vratila ona Megan kao na samom početku.Ali ne želim da mu se išta desi,ne želim da ga vidim u krvi u modricama zbog mene.
"Ako smo ponovo na toj priči.."
"Ne idiote nego te želim zaštiti.Samo te molim da mi bar jednom vjeruješ."-prekinula sam ga u trenutku kada se ispred nas našla ogromna količina prašine,da sam ruke podigla u visini glave kako bih i dalje imala normalan i čist zrak.Glavu sam naglo okrenula prema mjestu na kojem je bio novi zvuk te sam stisnula dlanove da su u potpunosti zacrvenili.Prije i nego što sam pokušala išta dalje nekoliko metara od mene su stajala 5 momaka koji su sa žutim i ljutitim očima gledali u mom pravcu,očnjake imajući namjenjene meni.Slatko je kada misle da mogu da idu protiv Alfe koji uzima ljudsku krv.Oči sam u potpunosti zatvorila te dopustila da moje životinjska strane preuzme i da se pretvorim u vukodlaka što nisam dugo vremena.Sada umjesto zuba sam imala očnjake te se na mom licu  pojavio nabor koji je spajao nos sa čelom te su smeđe oči bile tamno žute.
"Megan Alccon?"-upitao je jedan od njih te su ostali već bili na petama spremajući se da me napadnu.Sranje i to veliko!
"U ovom gradu imam drugo ime."-zarežala sam tiho te sam se osmjehnula bivši svjesna da je Thomas sada saznao i moje prezime.To je i više nego dovoljno da zna o meni i potpunost ne treba da zna ništa više o meni.Momak koji je postavio pitanje je i dalje režao te je rukama prelazio preko vrata kako iste sekunde ne bi krenuo prema meni.Ubitačno sam ih gledala da su se ukočili te se međusobno pogledaki usput nešto šapčući.Ništa,ama baš ništa na ovom svijetu ne može smanjiti efekat ovog pogleda koji je generacijama u mojoj porodici.Prije nego što sam ruke ispružila ispred sebe kako bi moje kandže izašle on im je glavom klimnuo da su svi krenuli prema menk,u roku sekunde imajući svoja tijela oko mene.Pogled mi je lutao sve dok iznenada nisam osjeta tupu bol kao i kandže u tijelu.Krv je krenula niz moje tijelo dok sam ja vrisnula iz sve snsge i dalje imajući kandže u svojoj koži.Ljutito sam laktom udarila u njegu glavu da se zateturao i odmakao se u trenutku kada se jedna šaka našla na mojoj sljepočnici tjerajući me na jos veću bol ako je to ikako moguće.Prije nego što sam ikako mogla vjerovati još više ruku se našlo na mom stomaku gdje me bol natjerala na blago savijanje tijela.
"Megan.."-glas mu je drhtao dok je momka koji mi je postavio pitanje držao uz sebe uranjajući u kožu njegovog vrata komadić oštrog stakla.Da li je on normalan?Da li on želi da ga ganjaju vukodlaci cijeli život i da traže njegovu smrt?
"I ti si mi neki Alfa?Nisi u stanju da zaustaviš nekoliko Omega koje te ubijaju."-brecnuo se kada je Thomas još jače protisnuo staklo na njegovu kožu dok sam ja u njegovim očims vidjela upornost,hrabrost i onu stras vukodlaka što dugo vremena nisam vidjela.Da li sam zaista zaboravila kako je to kada imaš svoj čopor koji te voli,štiti i uz tebe je?Ljutito sam uzimala količine zrake te sam pogled vratila na ovu dvojcu sa kojim sam se tukla te sam brzo zategnula ruke i u roku sekunde oborila njihova tijela na pod.Kandže su mi bile od krvi i crvene te sam žute oči imala uperene prema trećem momku koji je na isti način gledao prema meni.Brzo sam došla do njega te sam dlan stavila na njegov vrat te sam mu tijelo bacilo od ogromno drvo,da je potiljkom jako dario obarajući tijelo kao i glavu.Brzim koracima sam došla do njegovog tijela gledajući prema dolje tako da sam jedim potezom prerezala i njegovo grlo,ostavljajući na podu još treće mrtvo tijelo.Pogled koji mi je bio prikovan na otvorenim i mrtvim očima,sada je bio na četvrtom momku koji je tijelo lagano prikadao Thomasu kandže imajući prema njemu.
Brzo sam tijelo privukla njegovom očnjake imajući zabodene u kožu njegovog vrata ispuštajući ogromne količine krvi.Želja za ubijanjem kao i onaj nagon mi se vratio te sam osjetila veliki nalet adrenalina što me čini ispunjenom te u isto vrijeme sretnom.Lagano sam usne odmakla od njega te ga bacila na pod dok je on oči imao raširene,niz vrat imajući krv.
Tijelo sam vukla prema vođi ove grupe koji je želio znati da li sam ja zaista Megan Alccon.Zašto je imao toliku želju da zna moje ime i zašto su željeli baš mene za Alfu?Čučnula sam ispted njega usput pogledom prateći Thomasa i njegovo drhtanje ruke i stakla koji je i dalje na njegovom vratu.Kako je uopšte našao komadić tog stakla?
"Šta kažeš macane?Kakva sam bila?"-glavu sam mu podigla u visini moje,kandžama praveći modrice na njegovoj bradi.Okrenula sam lice na lijevu stranu te ispljunula krv iz usta praveći mrlju pored nogu.-"Reči ću nešto ,okey? Create pack et dicere quod ego sum Alpha(lat. Napravi čopor i reci da sam ja Alfa)."
Iznenađeno je gledao prema meni i dalje se brecajući na vrh stakla koji mu malo reže kožu.Izdahnula sam te sam Thomasu glavom pokazala da skloni staklo,a on je po svom i dalje držao to na njegovom vratu.Zašto uvijek prokleto mora biti ovoliko tvrdoglav?Može li bar jednom me poslušati i biti uz moje odluke?Iznervirano sam rukama prošla kroz prljavu i uprljanu krvlju kosu ,vračajući se u hlupog čovjeka.Glavom sam išla naprijed i nazad kako bih bar malo smanjila tupu bol u glavi.
"Zašto si mene ostavila živog?Zašto mene nisi ubila kao ostale?"-upitao me kada sam ja iz Thomasove ruke uzela taj komad stalla i slomila ga u sto komadića.
"Imaš nešto u tim očima što dugo nisam vidjela u čoporima."-iskreno sam mu rekla te sam palcem brisala krv koja se pojavila na krajevima mojih usana.Pogled sam zaustavila na Thomasu i njegovom umornom izrazu lice da sam glavu naslonila na njegova prsa,vrhovima usana dirajući tkaninu njegove košulje.Jednom rukom je omotao moje tijelo dok sam ja u nosnicama imala njegov parfem kao i miris svježe krvi.Prelijepi izlazak se veoma brzo pretvorio u događaj gdje dobijam novi čopor.

/*/*/*/*/*/*/*/*/*/*/*/
Teškim i umornim koracima sam išla prema svojoj ulici i ostalim vukodlacima koji su krenuli na moju kuću.Pogled sam imala prema naprijed,blijedo gledajući i ruci držeći poderanu kožnu jaknu.Super sad još trebam kuoiti glupu kožnu jaknu.Pogled i glavu sam podigla u trenutku kada sam vidjela veliku grupu vukodlaka koji stoje ispred moje kuće zajedno sa Lukeom i Julie.Klimnula sam mu glavom te se zaustavila pred grupicom, jezikom prelazeći preko usana kao uvijek se zaustavljajući na crnom pirsingu.Da li je ovo bila pametna ideja?Ne znam i nisam sigurna dok možda olakšam sitaciju sa ubijanjem djevojaka kao i pronalaženja te žrtve koja će zadovoljiti ovu životinju koja postaje sve jača.
"Hey ljudi!"-dreknuo se Mark ,omega koji je jedini ostao na životu od onih koji su me napali.-" Tražili ste je i evo je ispred vas.Ovo je naš vođa,naš Alfa i osoba za koju ćemo raditi sve."
"Meg?"-upitao me brat podignutih obrva te ih je skupio također imajući usne u osmjehu.Da li ovo treba da je uz mene i da je u mom čoporu?
"Smještaj će uskoro biti pronađen.I normalno mlađi će ići u školu."-govorila sam ih dok su svi pomno klimali i zadovoljno gledali prema meni.Nakom 1o minuta priče kao i dogovora lagano sam sa ogromnim bolovima ušla u kući u dnevni bacajući kožnu jaknu.
"Hey prepala sam se.."-zastala je na trenutak kada je vidjela sam u potpunosti isprebijena i da mi se na krajevima usana pokazuje krv.-"Oh Megan.Da li si dobro?"
"Zar izgledam kao da sam dobro?"-sarkastično sam rekla u trenutku kada su u dnevni ušli brat kao i Thomas koji sada izbjegava bilo šta sa mnom.Zašto se ovako ponaša?Zašto me tjera na malenu bol kad svaki put okrene glavu od mog pogleda?
"Zaboga pa ti si u potpunosti isprebijena."-dlan je sad imao na mom obrazu i vratu te je pomjerao moju glavu kako bi bolje imao modrice.
"Kao da je prvi put da me vidiš ovakvu."-drsko sam mu odhovorile te naglo mu vratila ruku njegovom tijelu.Thomas se brecnuo na ovu moju rečenicu tako da je skupio obrve te je brzo rukom prolazio kroz kosu.U ruci sam motala maleni privjesak te sam osjećala udubljenja i crtice sada osječajući bol u srcu.Zbog čega je sada taj bol?Da li je i dalne tu zbog već uništene duše kao i osobe?Zažmirila sam te sam usput jako stisnula oči i dalje u nosu imajući njegov parfem.
"Možemo pričati?"-tiho mi je rekao te ruke obrisao od butine konačno smeđe oči imajući uperene prema meni.Klimnula sam mu glavom usput ga hvatajući za dlan kada sam prošla pored njega,vodeći nas na gornji sprat.

Nakon dugog pranja kose kao i hladne vode na tijelu nekako sam uspjela da se natjeram izaći iz tuš kabine.Obukla sam se u širu odjeću osječajući ogromne bolove u cijelom tijelu.Dlanove sam držala na labavou pod prstima imajući vodu koja mi i više nego prija.Pogled i glavu sam imala na ogledalu te sam gledala svoje sada uništeno lice.Ogromne modrice na obrazu,ispod desnog oka te tragovu prstiju na vratu kao i ogromni ožiljak kao i crveni tragovi na sljepočnicama.Usna mi je donja otekla te pukla na jednom dijelu dok mi je nos bio malo slomljen.Prstima sam obuhvatila kvaku te sam se našla u sobi gdje je Thomas bio zavaljen na krevtu sa rukama na potiljku.Blijedo i umorno je gledao prema plafonu.
"Kako misliš da nije prvi put da si prebijena?"-rekao je veoma tiho da nemam nadnaravne moči ne bih bila u mogućnosti da ga čujem.
"Zašto te to zanima?"-tijelo sam spustila pored njegovog,osječajući toplinu oko srca.Glavu sam spustila na njegovu ruku te sam ruku držala na njegovim prsima usput se igrajući da kragnom crne košulje.
"Da li si bila povrijeđena prije?Mislim na ljubavne povrijeđenosti?"
Blijedo sam gledala prema njemu dok sam prstima druge ruke jako stiskala tkaninu posteljine.Nisam mu željela odgovoriti na ovo jer ne treba znati dalje o meni.Ionako zna i previše nego što ikako treba znati.Uzdahnula sam blago kada su se vrata sobe naglo otvorila i unutra je izbezmljen ušao Luke pogledom mi govoreći da nešto nije dobro.Naglo sam uspravila tijelo te krenula sa njim kada sam na vratima kuće ugledala nju.Stajala je tu i blago mi mahala imajući isti osmijeh.Ovo,ovo nije moguće!Odmahivala sam glavom sve više te sam počela psovati kada je Thomas spustio dlanove na moja ramena.Sada poslije 2 godine od toga ispred mene stoji sestra blizankinja Amelije i upućuje mi isti osmijeh kao i ona.Progutala sam ogromnu pljuvačku jer upravo onaj zaboravljeni bol je ponovo tu.

Hello my people!Novi nastavak je tu i izvinite zbog grešaka,stvarno.Ako vam se svidja ostavite komentar/vote i da se zna nisam zaboravila njezin miris kao i ubijanje djevojaka.Love yaa all xx❤❤

•|Mystery Girl|•Where stories live. Discover now