•|Mystery Girl|•

Season 2. Chapter 6-Shame to family

"Pokaži mi šta znaš!"-glas mi je dopirao u uši sa velikim teškoćama dok je kiša mokrila moju kosu kao i tijelo.Crni pramenovi crne kose su mi išli preko lica i usana,pokrivajući moje tamno žute oči.Sagela sam se blago,glavu zabacivajući unazad te ispuštajući jedno zavijanje kao i još jače režanje.
"Stvarno to želiš Thomas?Želiš da vidiš pravu mene?"-pogled mi je letio sa njegovog ljutitog lica na njegovu ruku gdje je jako stiskao dršku samostrijela koji je uperio u mene.Osmijehnula sam se malo i dalje buljeći u njegove smeđe oči.On više nije istu.U očima više nema radosti,sreće j onog sjaja kada god bi pokušao da sazna nešto.Tu je sad samo bol,patnja i mržnja kao i oholost.Progutala sam ogromnu pljuvačku kao i knedlu u želdcu osjećajući težinu.Prodrmala sam glavom u ušima imajući njegove psovke kao i tihi glas koji me uvijek smirivao.Trzni se zaboga Megan.Uništio te kao i ti njega i on je glupi lobac,prokleti čovjek.
"Želim."-iskreno mi je odgovorio sada u glasu imajući odlučnost i mržnju.-"Želim jednom u životu da vidim ko si zapravo ti,a ne tvoju masku.Želim da vidim ko je ustvari prava Megan Alccon."
"Ispunit ću ti želju."-sarkastično sam rekla,kretajući se prema njemu kandžama izbijajući samostrijel iz njegovog stiska.Iznenađeno je pogledao u mene i moje krvave kandže.Osmijehnula sam se te novom povukla njegove tako da su mu leđa došla u dodir sa zemljom.Kašljao je i pokušavao uzeti zrak koji mu je potreban.Dlanove je stavio na prsa te širom otvorio usta pogledom me streljajući.Čizmu sam stavila na njegova prsa ,džonom pritiskajućj njegove prste i otežavajući mu rad pluća kao i uzimanje kisika.Oči su mu se širom otvorila dok je ispuštao uzvike boli koje je bilo pračeno uz vrisak.
"Rekla sam ti onu noć u klubu Lovče.Moja igra se nastavlja gdje si ti moja igračka."-usne sam približila njegovom uhu ,vrhivima dodirivajući njegovu kožu.Uznemireno i ljutito je gladao pod mojom nogom ispružajući prste.Prstima sam obuhvatila njegov zglob u roku sekunde ga okretajući da je ispuštao sve jače krikove kao i psovke.
"Meg.."-između psovki je to rekao imajući svoje smeđe oči uperene u moje.Zašto je ovo rekao i to baš glasom kao i nekada?Izgovorio je ove riječi sa nježnošću, upravo onako kako je nekada.Odmakla sam se malo ponovo bivši u obloku čovjeka.Obrve sam blago skupila pored tijela imajući ruke dok sam i dalje blijedo gledala u njega.Taj prokleti nadimak i njegov glas.Na peti sam se okrenula sad već bivši udaljena od njega,trčajući sve više i brže sa vukodlačkom brzinom.Odmahivala sam sebi glavom u mislima imajući svakakve stvari.Prije nego što sam rekla za igru glas mu je bio čvrst,ohol i pun osvete ali kada je osjetio moj stisak..izgovorio je nadimak onako kao što je uvijek znao.Zastala sam naglo nekoliko puta se okretajući oko sebe rukama prolazeći kroz puštenu kosu.Oči sam stisnula iz sve snage usput ispuštajući glasan krik oslabajući sebe od tereta.Ne želim da ga ubijem.Ne želim i ne mogu to.Koliko god me slomio,lagao i uništio ipak to ne mogu.Odmahivala sam sve više na ove misli kao i osjećaje.Saberi se draga Megan.Zar nisi i sama rekla da pono o želiš tu hladnoću i led?Zar nisi sama rekla da taj zid je opet oko tebe.Glavu sam oborila na licu imajući mokri trag koji ide niz moje obraze.Prokleti dan kada je ušao u onu kuću na Jasminu glupu večeru...Poskočila sam na mjestu nekoliko puta ,uzimajući zraka kako bih se smirila.Zbunjena sam i ne znam da li je pametno vratiti se u grad koji nosi toliko uspomena,sjećanja koja toliko bole.Bole jer jedino tad sam bila istinski sretna i nasmijana.

/*/*/*/*/*/
"Vratila si se prije nego što sam mislio."-uputio mi je jedan ljubazan osmijeh u ruku stavljajući ključeve mog motora.-"Gdje si ti otišla i jesi li ga ubila?"
Umorno sam odmahnula glavom koju sam sekundu poslije oborila kako ne bi vidio moje stanje koje mi se gadi.Izdahnuo je te tijelo zavalio na kauč koji je bio poderan sa strane.
"Zašto te zanima Luke?"
"Jer si rekla to.Rekla si dok si trčala za njim da ćeš ga ubiti."-brzo mi je odgovorio,palcem prelazeći preko očiju kako bi ih vratio u plavu boju.Slegnula sam ramenima te po prstima prevrtala privjesak u obliku vuka kao i 5 crtica koje su ti za svakog člana porodice.-"Uspomene,zar ne?To te zaustavilo?"
"Ustvari.."-premišljala sam da li da kažem.Mogu li sa svojim bratom pričati o teme?Hoće li pomisliti da me još uvijek boli i da tajno patim?-"Nadimak je.Izgovorio je kao nekada i ja sam umjesto lkutitog i slomljenog Sinpatricka vidjela onog veselog."
"Vratila si se u prošlost."-iskreno je izgovorio ove riječi dok sam ja sjećala nje.Lukove cure koja je bila moja žrtva.Mislim da sam joj i ime zaboravila i kako je izgledala.
"Da li si ljut na mene?Zbog toga što sam ti ubila curu samo zato što je bila moja žrtva?"-isprekidano i usporeno sam govorila ,vučijim vidom prateći svaki njegov korak.Mišići na licu su mu bili zategnuti dok je prstima prelazio preko usana i crnog metala koji je tu.Odmahnuo mi je glavom te usne razvukao u jedab osmijeh,u pogledu imajući iskrenost koju sam mogla kilometrima osjetiti.
"Uspomene lagano ubiju čak i onda kada misliš da si prebolio i zaboravio.Vrate te na početak i onu jačinu tuge."-odsutno sam rekla zaustavljajući se kada sam osjetila krv u ustima.Kako sam se uspjela toliko jako ujesti za unutrašnjost obraza?
"Koliko god imaš taj zid oko sebe,hladnoću i ravnodušnost isto toliko ispod toga imaš bol i tugu.Misliš da naveče kada spavam ne čujem tvoj blagi plač ili kako razbijaš oko sebe?To je normalno Megan i ne znam zašto govoriš da nije tako.Voljela si i slomljeno ti je srce..."
"Ali prošla je godina Luke.Dok ja još dalje imam tu bol.Prema drugima sam ponovo ona hladna Alccon i takva sam stvarno,ali kada sam sama...ona bol izađe na površinu kao i sjećanja.On je Luke..."-zastala sam kako bih prigušila prekidanje glasa kao i suze koje pokušavaju da se nakupe u očima.-"On me gledao sa mržnjom i osvetom.Koliko god on mene slomio ja sam njega više.Voljela ga jesam ali nikada nisam bila tu za njega te sam i dalje bila zla."
"Tako je kako je.Prošlost se ne može promjeniti."- pogled mu je sada bio na osobi koja je bila iza mene imajući ozbiljan izraz lica.
"Trebate me?I je li istina da je Thomas sa svojim lovcima napao na vašu kuću?"-klimnuli smo glavom dok sam se ja našla u lice sa Masonom i njegovim crnim očima.
"Imam jedan zadatak za tebe."-oštrina u glasu se vratila kao i onaj ubojiti pogled zbog kojeg imam autoritet među mnogima.Klimnuo je glavom,obrve podizajući kako bi pokazao pažnju.-"Neće biti teško.Vjerujem ti."
"Hvala ti Meg..mislim vođo."-usta je zstvorio nakon ovog okretajući se Luke-u i njegovim riječima koje je pažljivo upijao i slušao.Taj prokleti nadimak..zašto je večeras toliko uticao na mene?Blijedo i umorno sam buljila u jednu tačku,u dlanu stiskajući privjesak koji mi je napravio malu ranu sa tragovima krvi.

/*/*/*/*/*/
Mason Hemming /P.O.V./
Ispred sebe sam imao pogled na Thomasova leđa kao i kretanje njegove nervorne ruke.Svako malo je uzimao tkaninu,stezao je te zatim puštao i sve tako u krug.
"Molim te mi reci da auto mog rođaka nije tu."-glavu sam okrenuo prema mnogim autima i njihovim vlasnicima.
"Tu je i auto tvog dragog rođaka."-uz osmijeh sam rekao,dlan spuštajući na njegovo rame tako mu davajući podtšku dok sam u nosnicama imao miris krvi.Da li je on...nekog ubio prije nego što je ovdje došao?Misli sam stavio sa srane tijelo penjajući do ogromnih vrata njegove kuće.Vidi se da su ugledni lovci koji dobro naplaćuju svoj posao i sposobnost.Teškom koracima sam ušao u kuću nekoliko puta gledajući po zidovima i slikama u skupim ramovima sa zlatnim detaljima.Osmijehnuo sam se kada sam vidio Thomasovu sliku dok je bio beba.
"Bio sam sladak ,zar ne?"-upitao me kroz njegov poznati osmijeh,prstima namještajući tamno plavu duksericu.Prije nego što sam uspio dalje reči njegova ruka se našla na mojim leđima,lagano me gurajući prema dnevnom boravku i međubrojnim lovcima kao i njihovim timovima.Pozdravljao sam se njima nekima pružajući ruku ,drugima klimajući glavom uz maleni osmijeh.Ne zaboravi plan od Meg.

"Znaš šta ćeš reči?"-oštro je govorile ruke imajući skupljene na prsima ,prateći me pogledom.
"Moram slagati Thomasu da sam opet čovjek i da želim da postanem lovac.Ali śta ako pita da se pretvorim u vukodlaka?"
"Ne brini se za to.Jasmin je napravila jedan napitak koji natjera ljude da pomisle da si njihov."-nesigrno sam se smješkao na to u mislima imajući Thomasovu reakciju.

"Fino je ,zar ne?Ponovo biti čovjek."-slegnuo sam ramenima zastajući na sredini gdje se pojavio Thomasov rođak sa svojim osmijehom koji je ljigav.Prevrnuo sam očima  kada sam vidio da pojedine cure lovci se hihoću i crvene.
"Svi znate zašto ste ovdje.Okupili smo se zbog jednog problema."-glasno i ragovjetno je pričao pogeldom prelazeći preko cijele prostorije i njenih gostiju.-"Kao što znamo Megan Alccon se vratila u grad.Ona je najgora od svih i koliko znam ubijanje joj je postao hobi.Juče sam dao zadatak moj dragom rođaku.."
Thomas je iznervirano izdahnuo uz prevtanje očiju tako dobijajući pogled od svih prisutnih.
"Ali međutim on nije uspio.Prebila ga je cura vukodlak.A koliko svi znamo ona je bila njegova cura."-glasan smijeh se prolomio kroz kuću,tjerajući pojedince na još gori smijeh i upiranje prstom u Thomasa.
"Slomila te.Uništila je ljudskost u tebi i čovjeka koji jesi.Volio si je ,a šta si dobio natrag?Dobio si bol,tugu,patnju i želju za osvetom koja je nama dobro došla.Od kako si raskinuo sa njom odlučio si da postaneš lovac i da ubijaš vukodlake.Do sada je ubio 150 i broj ide više."-dlan je stavio na Thomasovo rame,prstima stiskajući kožu i tkaninu njegovog tijela.Thomas je blago oborio glavu u potpunosti stiskajući dlanove u šake.Ignorisao je provociranje i smijeh od strane porodice,slušajući razne povike i psovke.
"Ali ipak sinoć nisi uspio da je ubiješ.Šta je bilo?Tvoje malo srce nije bilo u stanju da opali metak ili strijelu u njeno srce?Kako slatko.Da li znaš šta si?"-Thomasova glava se naglo podigla te je širom otvorenim očima posmatrao kretena od svog rođaka.Usna mu je blago drhtala kao i prsti koji su stiskali nešto.Odmahnuo mu je glavom i amstavio šutke gledajući u jednu tačku.-"Sramota si za porodicu.Lovac da se zaljubi u vukodlaka i da je štiti i da prokletno nema hrabrosti da je ubije!?Koliko se sjećam ona je pravo zlo ,a ti još uvijek nemaš hrabrosti ili ne želiš da je usmrtiš."
"Nju ne možeš lahko ubiti.."-uz muke je govorio sada na vratu imajući rođakov dlan i prste koji stišću sve jače.Njegov glas je postajao sve tiši dok sam ja tek primjetio njegove modirce po licu i vratu kao i prsima.Gutao sam pljuvačku,gledajući tamo-amo po licima prisutnih primječivajući gađenje kada god bi spomenuo Megan.
"Pokušao si ili to govoriš kako bi je zaštitio?Idući put tvoj otac očekuje da dođeš sa njenim mrtvim tijelom.I nemoj nas više sramotiti i raditi neke gluposti.Ti si jebeni lovac i zapamti da ljubav između ljudi i glupih nadnaravnih bića nije moguća."-odgurnuo je Thomasova tijelo od kameni zid,glavom pokazivajući svima da naojste kuću i ostave njega na miru.Umorno je glavu naslonio na zid,pogledom prateći plahon i svijetlost koja se nalazi ovdje.Ruke je skupio te se tako igrao sa prstima ,ignorisajući me.Iznervirano sam izdahnuo i tijelo spustio porednjega,potilak naslanjajući na kamen osjećajući hladnoću.
"Ona nešto smjera i ne želim da saznam šta.Kada sam zadnji put saznao slomila mi je srce."-ton u glasu mu je bio gori nego ikada,dok je ispod očiju imao crnilo i podočnjake tjerajući na razmišljanje njegovo stanje.
"Da li..da li ti je još uvijek stalo do nje?"
"Normalno da jeste ali ne mogu preči preko sebe i toga da je oba ubojica.Ne mogu da zaboravim bol koju mi je nanjela i što me uništila psihički."-umorno i odsutno je izgovorio ove riječi okretsjući glavu prema hodniku gdje je stajala Lily sa sretnim izrazom lica.
"Nikada nećeš pogoditi koga su lovci sad našli u šumi.Megan Alccon.Naša je."-Thomas je izgledao šokirano kao i slomljeno,tiho u sebi psovajući.Izgleda da je faza 2.plana završena .Dobrodošao Thomas u treću fazu igre.

Hello my people.Evo mene sa novim nastavkom i izvinite zbog grešaka.Ako vam se sviđa ostavite vote/komentar.Love ya all ❤❤