Bude me glasovi iz druge prostorije. Strahinja i Nikola još uvek spavaju. Pošto Nikola ima tri spavaće sobe u svom stanu nas sedmoro smo se raspodelilo u njih. U jednoj sobi su bili mama i tata. U drugoj Luka i Amar. U trećoj nas troje.
Pošto mi je dosadno dok ovo dvoje spavaju izaću iz sobe da vidim ko to priča. Pošto sam bila samo u šorcu za spavanje i topu bez brtela ogrnula sam bade mantil.
Čim sam otvorila vrata krenula sam ka kuhinji. Tamo su bili Amar i Luka. Lukica je sedeo na šanku od kuhinje a Amar pored njega stojao i pokazivao mu nešto na telefonu.
Luka me je prvi ugledao.
"Ej,nismo te valjda probudili?",raširio je ruke da ga zagrlim. Pa kako ja da odbijem njegov zagrljaj. Pa on ide kroz par sati...
"Ma niste.",ide i nećemo se viđati dugo...
"Lukina maza.", naravno da je Amar morao da prekine ovaj trenutak. Samo sam ga pogledala u fazonu teško tebi.
Rất tiếc! Hình ảnh này không tuân theo hướng dẫn nội dung. Để tiếp tục đăng tải, vui lòng xóa hoặc tải lên một hình ảnh khác.
Momci imaju lep oko osam uveče. Nedostajaće mi. Ko zna kada će mo se opet videti.
Amar,Nikola i Strahinja su otišli do šoping centara da kupe nešto. Luka je ostao kući jer ga navodno boli stomak. Sami smo. Šta ako se izblamiram. Neću valjda.
Odpakovala sam poklone. Rastopila sam se kad sam videla njegov. Koliko je on divna osoba.
Rất tiếc! Hình ảnh này không tuân theo hướng dẫn nội dung. Để tiếp tục đăng tải, vui lòng xóa hoặc tải lên một hình ảnh khác.
On leži u drugoj sobi jer ga boli stomak. Čujem da radi televizor. Verovatno je budan.
Skupila sam hrabrosti da odem do njega. Jel me košta nešto da pokucam na vrata? Valjda ne.
"Ejj',kako si? Jel ti bolje malo.", polako sam ušla u sobu. Sedeo je rasčupan na krevetu. Vidim da je tek sad ustao iz dremkice.
"Jeste,bolje sam.",čim sam sela na njegov krevet zagrlio me je spustio glavu na moje rame.
"Čupavko,jel ti treba pomoć oko pakovanja?",glupo mi je što ga ovo pitam,al idu uskoro.
"Spakovao sam se. Nego kad ti dolaziš u Salzburg?",i dalje nije glavu pomerao sa mog ramena. Krenula sam da ga mazim po leđima. Iskreno teško je dati odgovor na ovakvo pitanje. Kad znam da neću ići.
"Ne znam,ne verujem uskoro. Možda tek posle Mundijala. Plus da prođu praznici. Definitivno ne skoro.",baš sam tužna jer se nećemo toliko videti.
"Tek tad?",čula sam po glasu da je bio tužan.
"Da. Za dva dana se vraćam u Španiju. Moram da završim sva ispitivanja koja imam zakazana pre nego što odem u Emirate na teren.",iskreno jedva čekam.
.
Posle onog razgovora nije mi sve jedno što ide. Za divno čudo danas nema gužve dok idemo ka aedromu. Nikola i ja sedimo napred. Njih troje sede pozadi i ćute. Imam osećaj da ću se rasplakati ako neko nešto kaže.
Mrzim rastanke. Prvo se Amar pozdravio sa Nikolom onim njihovim muškim zagrljajem. Zatim Luka.
"Vidimo se Nina.",rekao je Amar čim smo se razdvojili iz zagrljaja.
Odmah posle njega je prišao Luka o zagrlio me. Faliće mi ovo.
"Čuvaj se Ninić.",čim je to rekao pustio me iz zagrljaja i poljubio u obraz.
"Čuvajte se blizanci.",zagrlio nas je Strahinja i krenuli su.
Nikola je ostao da ih gleda sve dok ne krenu ka tunelu za avion. Ja sam odmah izašla nakon Strahinjinog pozdrava. Jednostavno ne mogu da kontrolišem svoje suze. Ne želim da me brat vidi takvu. Biće mu još teže.
