ZELIS ME

22

Bilo je cudno ne spavati u mekanom krevetu... Jos cudnije sto sam se osjecala srecno, srecno jer drzati ga za ruke, pricati sa njim, smijati se i zbliziti se je nesto sto me cinilo da izgubim pojam o tome ko je on. Sve ono sto sam mislila palo je u vodu, nije on bez emocija, nije neko ko samo gleda da iskoristi vec je posebno normalan i Bogovski lijep covjek.

-" Mirno!"

Stali smo u red za vecernji trening, a njegovo savrseno tijelo iseta kao i inace. Nikada necu prestati da se odusevljavam njegovom hodu i savrsenom izgledu u vojnoj uniformi

-" Kadeti danas cemo trening posvetiti pucanju u metu, testiracemo vas vid i sluh i na osnovu toga cemo polako zavrsiti prvi deo vojne obuke. Od danas svakog dana vjezbacemo pucanje i ono ce biti dodato u vaze vjezbe na poligonu. Dok cemo uvoditi i samoodbranu i borilacke sportove."

-" Kadeti ce se podjeliti u grupe u kojim inace rade vjezbe."

Rekla je porucnica, dok Damiano pogleda u mene.

-" pocnimo sa vjezbom. Prva grpa jedan po jedan kreni!"

Setao se kao i inace, no korak po korak priblizio mi se ni malo providno. Kao da smo vjezbali ove scene.

-" Ako nastavis tako da me gledas pomislicu da si se zaljubila"

Drzao je strog izraz lica koji nije isao uz njegov tih glas

-" Ako nastavis da me muvas necu imati drugog izbora"

-" tvoj red na poligonu princezo, pokazi im kako to radi porucnikova cura"

Bez greske i promasenog metka odradim cijeli poligon, a ponos u njegovim ocima je bio i vise nego vidljiv. Cak se i nasmijao kada zacuje " Odlican posao" od strane porucnika Ilaya. Jesam li ja dobro cula da je rekao "cura"

*♡*

-" Ova mala ne grijesi, sva moja ocekivanja je pobola na glavu."

-" Znam Ilay porpilicno je dobra."

-" Ko bi rekao da je tako graciozna osoba, tako spretna?"

-" s kim si takav si"

Izustim ponosno, te uhvatim sebe kako se blentavo smijem. DAMIANO DOZOVI SE!

-" Cijela generacija je sjajna cim je moja"

Ispravim se malo, zaboravljam na to da bi Ilay odmah sve istrtoljao svims okolo. Jesam uticajan ali pravilo o vezama vazi i za mene

-" Sta si odlucio za ono?"

U trenu mi spadne osmijeh sa lica...

-" Ne znam"

-" I ovu generaciju nam ostavljas sa nama taman kad si je utrenirao"

-" druga godina je posvecena ratnim mornaricama i tenkovima... Bice zanimljivo gledati ih na laznim misijama jer su ovo najspretniji vojnici do sada"

-" Ostani, svakako si zaradio nacionalnu... Zasto bi rizikovao"

Pogledom sam je pratio kako se slatko smije sa Isabel. Duboko disem na samu pomisao na poziv koji sam dobio juce.
Sa jedne strane misija koju ceo zivot zelim, a sa druge strane prva osoba zenskog roda koju zelim da cuvam.

-" Nemoj da ih kaznis, srecni su jer zabiljezili su veliki uspijeh. Cak su i u ispitima brilijantni. Znas i sam koliko je tesko skakati i verati se, a bez greske pucati"

-" necu, zavrsi trening... Bili su sjajni"

Otisao sam u kancelariju vadeci pismo koje sam dobio. Za 2 mjeseca, taman na kraj vojne godine.

-" hoces li joj reci?"

Rob kao moj jedini prijatelj sjedne pored mene, a ja sakrijem pismo.

-" Ne..."

Rekao sam mu sve, kao brat mi je i neko mora da zna inace cu puci...

-" Ne mogu joj reci"

-" sta ces da radis Ace?"

Slegao sam ramenima, nije samo ona ta koja osjeca nesto, osjecam i ja. Mi smo nemoguca misija znam to, a opet zelim je iako moj posao to brani. Uz sve to znam da sve vise postajemo bliskiji i vijest o ovome mora da bude sto prije saopstena.

-" Necu joj reci jos uvijek..."