23.dio

185 25 9
                                    

-Par dana kasnije-

Calum pov

Danas idemo kuci,bit cemo kod Hanne ja cu joj pomagati jer njenih roditelja nema kod kuce.

Cekam Hannu ispred njene sobe jer se oblaci...izlazi iz sobe s blagim smjeskom mislim da je lazan,jer nezna uopce tko sam ja.
Poljubim ju u celo i krenemo.

Dosli smo kod nje,decki je gore zabavljaju a ja joj pravim caj,cujem kako se smije s njima,malo sam tuzan jer jos ja nisam cuo njeno smijanje samnom.

Donesem joj caj gore i vidim njen veliki osmijeh zbog decki,to me stvarno vrijeda nije jos ni jedamput pricala samnom samo prvi dan i to je to.

Tuzan udem unutra i dam joj caj a ona ni ne obraca pozornost na mene.

Sjednem na stolicu i krenem misliti kako je bilo prije,da nisam trebao se s njom zbližiti jer ovo se nebi desilo ništa.

Ashton:"idemo mi onda vi se odmarajte"
Hanna:"cao decki"
Ja:"čuti ćemo se"

Decki su otisli a Hanna je legla na krevet,dosao sam do nje i krenuo je ljubiti ali ona se izmakla.

Hanna:"nisam raspoložena"

Samo se okrenila i zazmirila.
Neznam sta joj je...

Bilo mi je dosadno pa sam malo bio na mobitelu ali ko i uvijek nista nema...
Hanna odjedamput skoči iz kreveta.

Ja:"jesi dobro"
Hanna:"kako bih mogla biti dobro kada ti lezis pokraj mene"
Ja:"ha?"
Hanna:"Calum zao mi je ali ja se nas ne sijecam oprosti"
Ja:"ali rekla si"
Hanna:"da rekla sam jer sam mislila da ces biti tuzan,oprosti možda ću se jednoga dana sjetiti ali sada nemogu"
Ja:"ali..."
Hanna:"znam da sam de povrijedila oprosti"

Nisam joj nista odgovorio,samo sam uzeo svoje stvari i izasao iz kuce.
Pustio sam suze na lice.
Nemogu vjerovati...

End of Calum's pov

Hanna's pov

Jako mi je zao sto sam ga povrijedila,ali nemogu biti s nekim koga nevolim.
Tko god da je samnom dobije losu sreću.

Mislim da trebam otici nekuda,daleko od svakoga i više se nikada neću vratiti.
Uzela sam kofer i krenila se pakovati.
Sada sam pospremila sve jer se nemislim vraćati više.
Uzela sam i dva mala rukasaka gdje sam stavila najbitnije stvari.

Sve sam pospremila od svojih stvari.
Prije nego sam krenula,uzela sam papir i olovku.

"Ja nanosim nesreću svakoj osobi koja je pokraj mene,pa sam odlučila da cu otici iz ovog grada i vise se nikada ne vratiti.Zao mi je sto mora biti tako ali tako je najbolje.
Volim vas puno,nadam se da ce vam biti bolje bez mene..."

Stavila sam to na krevet i krenula sam iz sobe.
Cekala sam da taksi dode.
Kuda cu,mislim da bi bilo najbolje otici u New York,to mi je san tamo otici.

Cula sam sviranje auta vani,to je taksi.
Udahnula sam duboko i uzela svoje stvari.
Pogledala sam jos jedamput kucu i izasla van.

Dosla sam na aedrom,kupila sam kartu za NY.
Morala sam cekati 20 minuta za let,pa sam sjedila na stolici na aedromu.
Bila sam na mobitelu,neću nista objavljivati da odlazim,jer bi onda decki vidjeti.

Pripremila sam si slušalice i mobitel,
Napravila sam si play listu,gdje su moje omiljene pjesme za slusati.

Cula sam zenski glas kako govori da let za NY dolazi uskoro.
Uzela sam stvari i krenula.

Sjela sam u avion,namjestila sam si sve i krenula sam slušati pjesme.
Razmišljala sam o zivotu u NY.
Moram si prvo naci stan i posao a za ovo ostalo polako.
Imala sam danasnje novine i torbi gdje imaju oglasi,pa sam trazila.

Iz prve sam nasla studio za modele.
To bi moglo biti dobro.
Nose se robe od različitih marka ali to onih skupi poput Chanela,Balmain...
Htjela bi to jer to bas i nije tesko.
Dovoljno sam visoka,mrsava.
Probat cemo to ako ne uspije onda idemo probati slikanje obitelji.

………………………………………………………
Ostavite vote i komentar ❤

Just SayingTempat cerita menjadi hidup. Temukan sekarang