Room Number 78 》[h.s.]

2.

Pukla me inspiracija aha! :)x Ovo je poglavlje chill sve do kraja, onda pocinje zlo na kraju nastavka -_-
Enjoy! :)x

Chapter 2 - ''This Bed Was Never Made For Two''

Harry's POV

"Idem se spakirati za New York." rekla je i sramežljivo me pogledala. Okrenula mi je leđa i krenula se uspinjati uz stepenice koje su vodile do njezine sobe.

"Ostavit ćeš zaručnika ovdje samog?" nacerio sam joj se na što me prijekorno pogledala.

"Ni da si zadnji na svijetu, Harry, nikad-"

"...mi ne bi mogla odoljeti." dovršio sam rečenicu umjesto nje.

"Tješi se." dobaci.

"Imam pametnijeg posla." uzvratio sam joj. Htjela mi je jos nešto nesto reći, no uzdahnula je i krenula se uspinjati uz stepenice. Tiho sam joj se nasmijao i pošao za njom.
Ušli smo u njezinu sobu koja joj je baš odražavala osobnost. Bijela, puno lampica, nježna i optimistična. Uopće nisam bio iznenađen.

Okrenula se prema meni i značajno me pogledala.

"Ti. Stoj tu i ne diraj ništa dok se spremim. Jasno?" govorila je zapovijednim tonom dok sam je ja samo gledao, smješeći se.

Moram priznati da je Elodie Swart predivna. Visoka i mršava, ima je svugdje baš koliko treba, majica joj je otkrivala njezino vrlo seksi tijelo.

"Jel' ti mene uopće slušaš?"

"Aha, draga."

"Ne govori mi 'draga'."

"Dobro, oprosti mi, draga."

"Jebi se."

"Oho." pogledao sam je s osmjehom, "Opasni smo?"

"Daj začepi." rekla je i nastavila se spremati. Sjeo sam na njezin krevet do njenog laptopa. Nije bio do kraja zatvoren, ekran je još uvijek svijetlio. Otvorio sam ga i nasmijao se.

"Gledaju se moje slike bez majice, Elodie?" nasmiješio sam joj se na što se naglo okrenula.

"Um... Ma to sam nešto..." krenula se izmotavati.