Room Number 78 》[h.s.]

43.

Danas se sve vrti oko Harryja uglavnom, pa evo... let's go! ☺ Enjoy! :)x

Chapter 43 - "Freaking Out"

Harry's POV

"Molim?" Niall me pogleda skupa s ostalima. Svima su vilice pale do poda, "Čekaj, stvarno je otišla?"

"Jebote..." Zayn šapne.

"Otišla je! Otišla mi je ispred nosa s onim debilom!" ustanem se s kauča i počnem lamatati rukama po zraku. Ima više od dvadeset četiri sata da me ostavila, a ja se još nisam smirio.

"Ali... pa njih dvoje nisu... znaš..."

"Nemoj mi to uopće jebeno spominjati, Liam!" viknem na što on odmah utihne. Sama pomisao kako ga ljubi i kako ju on dira me dovodi do ludila. Louis se usudi uključiti u razgovor.

"Pa možda joj samo pomaže oko djet-"

"Nemoj!" viknem, "Da mi to nisi uopće jebeno spominjao jer ću te zakucati u zid, a onda odletjeti avionom do... do gdje god da su oni sada i pregaziti ga autom!" (A./N.: HisDenimJacket evo ostvarit će ti se san 😂😂😂)

"Okej, ti se prvo trebaš smiriti." Zayn također ustane s kauča i krene staviti ruku na moje rame, no ja ju munjevito odgurnem.

"Kako da se jebeno smirim?! Kako da se smirim kad je ono jebeno govno od čovjeka s jebenom osobom koja je jebeno moja s prokletim djetetom koje je također jebeno moje na nekom usranom drugom kraju svijeta?!"

"Mislim da si upotrijebio sve psovke koje si mogao." Louis kaže.

"Isuse, što će ti mama reći to?"

"Niall. Začepi." Zayn ga prekine a Niall slegne ramenima.

"Ja ću se ubit... ja ne mogu ovo...''

''Dobro, Harry, iskreno, radio si joj sranja iza leđa s Taliom, ima pravo što te ostavil-''

''Što si rekao?'' okrenem se prema Louisu, a zrak u sobi najednom postane težak i gust, ''Ponovi to.''

Nitko od dečkiju ništa ne govori, no ako se Louisu toliko svađa, meni nije problem reći nekoliko stvari.