Room Number 78 》[h.s.]

62.

Uspjela sam tek sad objavit jer nisam imala interneta... 😤 Ugl., poglavlje je dosta romantično... htjeli ste #HelodieMoment pa evo... 😄 Enjoy! :)x

Chapter 62 - "Just Me, Her And The Moon"

Harry's POV

Nemam pojma što se upravo dogodilo. U jednom trenu svi se opušteno smijemo i zajebavamo, a onda se odjednom Talia i Elodie odluče poklati. Ludo je uopće pomisliti da i nakon četiri godine bez kontakta one nastave s nadmetavanjem i svađama kao da te vremenske odijeljenosti uopće nije bilo. Te su svađe nekoć bile oko mene, no kako god. Kad-tad će se i to vratiti na staro.

"Kako si je stukla..." Jack je poljubi, a ona se nasmiješi u poljubac. Odvratim pogled.

"Ma što si ona umišlja...?" Talia kaže i zakoluta očima, "Sad se pravi nekom sveticom čim smo se opet našli i pretvara se da ima bolji život..."

"Gdje je nestalo ono 'hoćemo li biti prijateljice' ?" podignem obrvu, a ona odmahne rukom.

"Ti to ne razumiješ." odgovori i zatrepće svojim gustim i dugim crnim trepavicama.

"I bolje da ne razumijem." kažem tiho, a onda se okrenem prema ostalima koji su se u bazenu smijali i zabavljali. Kao da se svi ovdje bolje zabavljaju od mladenke i mladoženje. Zakolutam očima kad vidim kako Jack nešto kaže Elodie a ona prasne u smijeh skupa s ostalima. Nakon toga, Elodie nešto kaže Jacku, a on kimne. Elodie se popne na rub bazena te izađe vani. Kapljice vode su joj se klizile niz brončanu glatku kožu, sjajuckale su na suncu.

Uhvati se za kosu i pritisne je kako bi iscijedila višak vode koja se u njoj nakupila. Stajala je ispred mene onako vitka, sjajući se na suncu i mokre kože. Pa to sam maloprije rekao. Ne mogu je se nagledati, možda zato. Jednostavno je tako... savršena. Ne, još bolja od toga. Nevjerojatno ubitačno predivno besprijekorno savršena. I predivna, ne zaboravimo to.

"...Harry?" Talijin me glas prekine iz razmišljanja, a onda se naglo okrenem prema njoj.

"Mm?"

"Je li ti mene uopće slušaš?"

"Da, da, samo sam..."

"Odmjeravao Elodie?" prekine me dok sam se pokušavao izvući, a ja opet pogledam prema njoj. Sjela je na ležaljku.

"Ajmo vani." kažem Taliji i uhvatim je za ruku, a ona pođe za mnom.

"To si rekao samo zato što je ona izašla."

"Ti si stvarno jebeno paranoična." pogledam prema njoj, a ona uzdahne.

"Kako god." kaže i sjedne na ležaljku odmah do Elodiene, naravno, "Dođi." potapša mjesto do sebe. Legnem na ležaljku i stavim ruke iza glave, Talia mi natakne sunčane naočale i legne do mene te mi se nasloni na prsa. Zatvorim oči i pokušam zamišljati da je to Elodie, no to je bilo malo teško s obzirom da sam znao da se nalazi niti tri metra dalje od mene.