Room Number 78 》[h.s.]

special thanks to...

Okej, pa... dakle. Došli smo do kraja. I jednostavno... Isuse, ne znam odakle bih počela... svaki trenutak, ali baš svaki trenutak kojeg sam provela pišući ovu priču, potpuno sam osjetila. Ova je priča za mene nešto posebno. Otkad sam je počela pisati znala sam koliko ću je zavoljeti. Ispala je upravo onako kako sam je zamišljala, upravo onako kako sam ja htjela. Ne mogu opisati koliko me upotpunjavala i uveseljavala, ali i rastužila i nervirala. No, sve je to dio ovog nevjerojatnog putovanja, a na moj se brod ukrcajete upravo - vi. Vi kojima sve dugujem.

Toliko vam nenormalno hvala. Nemate pojma koliko ste me uveseljavali vašim komentarima, dugim i kratkima. Najdaže mi je bilo ono bi kad nakon komentara pisalo "view entire message" jer sam znala koliko ću lijepih riječi pročitati. I ne samo to; te bi mi riječi popravile čitav dan. Neću niti spominjati kako sam doslovno svaku noć mislila o vama, vašim komentarima, sobi i ostalim pričama te o Wattpadu općenito. Doslovno sam svaku noć razmišljala kako sam daleko dogurala i koliko je ovo sve nevjerojatno. Razmišljala sam kako da započnem nastavak, koje gifove da skinem, već sam tad smišljala razgovore, rečenice i opise u glavi. Često sam čekala da mi ukućani zaspu, a onda bih upalila lampicu i knjigama prigušila svjetlo, uzela olovku i bilježnicu i pisala čitavu noć. Poludjela bih čim bih vidjela broj 78 negdje, u udžbeniku sam uvijek otvarala 78. stranicu, čim bi netko rekao 78 ili bi pisalo u knjizi - eto mene.

Jednom sam čak uzela vremena te sam isprintala sve vaše najbolje komentare i zalijepila ih oko svojeg korisničkog imena na svoj zid, a to ovako izgleda:

Otad svaki put kad imam loš dan, dovoljno mi je pročitati par vaših komentara na svojem zidu poviše kreveta i odmah se osjećam bolje. Definitivno mi je najdrže bilo kad bi netko komentirao da želi vidjeti i film na osnovu ovog. To mi je bilo nešto... uf, predobro, jer sam i ja čitavu priču zamišljala kao film. Neizmjerno mi je bilo drago kad neko kaže kako imam talenta, kako sam vam popravila dan, kako ste se smijali, kako vas je priča dirnula ili možda čak promijenila, kad biste komentirali nešto ludo, svađali se s likovima, Taliom, Jackom, (parisliights- khm khm 😂) Elodie, Harryjem, Simonom... to sam obožavala čitati 😂

Sjećam se kad sam ovo ljeto objavila nastavak i ostavila mobitel da se puni u dnevnom boravku. U pola noći mi je tata ušao u sobu, probudio me i rekao da ne može gledati televiziju jer na moj mobitel neprestano dolaze neke obavijesti i stalno zvoni. Odmah sam znala o čemu je riječ. I čitavu sam noć razmišljala o tome kako ležite i čitate moje riječi i maštarije. Jer, ovo ću vam reći, nitko me ne poznaje kao vi. Ja sam po prirodi vrlo tiha dok me se bolje ne upozna, a na Wattpadu mi je bila namjera glasno vikati. Ovdje govorim sve što se bojim ljudima reći u lice, svim onim ljudima koji me povlače na dno, svima onima koji su ''suci'' i glasno zvižde samo na moje pogreške, ali i onima koji trebaju čuti ono što imam reći, onima koji se u mojim likovima pronalaze, onima koji me poznaju samo na temelju riječi. Uvijek su sebi kupim stvari kojima sam podložena svaki dan. I ja sam samo djevojka. Od četrnaest godina. I ja, kao i vi, imam svoje loše dane, svoje mane i nesavršenosti. I ja sam kritizirana i uspoređivana, povučena do dna, duboko u dubinu, ali tko mi brani da izranjam? Nitko. O tome odlučujem samo ja, a nakon što su me neki ljudi slomili, pa čak i neki od najbližih, svoje komadiće podijelila sam i stopila u svoje priče iz kojih vam se obraćam, a time se i polako sastavljam. Još ne vjerujem da netko zaista čita moje riječi i proživljava moju maštu iznova, pa tako i s ovom pričom. Osoba sam koja voli slušati probleme drugih, dati poneki savjet i popraviti raspoloženje, najradije bih s nekim pričala o njegovim problemima čitav dan jer me takve stvari zanimaju, no, tko sluša mene? To je bar lako - vi. I puno vam, beskonačno hvala. Bojim se otvarati drugim ljudima, pogotovo obitelji jer nisam tip koji voli pričati o onome što osijeća. Tad se osjećam čudno, no zato se povjeravam papiru i naposlijetku vama. 💕