Room Number 78 》[h.s.]

51.

Prepisujemo iz bilježnice opet... i slušamo ''We Don't Talk Anymore'' jer... pa... ovo dvoje u priči ne razgovaraju više XD Uplaite pjesmu dok čitate, ugođaj je bolji *-* Enjoy! :)x

Chapter 51 - ''Happy Now?!''

Harry's POV

''Sretan sad?!'' pitam Simona i zatvorim vrata kad se oboje nađemo u Elodienoj kuhinji, ''Jesi li sad jebeno sretan?!'' povisim ton, a Simon me potapša po remenu.

''Nikad sretniji, Styles.'' ljigavo se nasmiješi, a ja se naglo izmaknem, ''Vjenčanje je za dva mjeseca.''

Skupim šake i počupam se za kosu te stisnem vilicu, suzdržavajući se pritom da ne vrisnem. Bijes koji je tutnjao u meni bio je neizdrživ, a ja sam samo čekao kad će se rasplinuti. Ne znam zašto me taj lik navodi da radim sva ova sranja. Ne nzam ni kako je ovo počelo, jebote! Čim je Elodieotišla, Simon mi navješćuje nenadani brak s Taliom... kao da je taj ljigavac samo čekao da Elodie ode kako bi me mogao uzeti za sebe, a ja ne smijem ništa reći niti se protiviti jer ako naudi Evi i Elodie... poludjet ću. Još više nego sad.

Ako je to uopće moguće. Posljednje četiri godine podvrgnut sam Simonovim naredbama, Hillarynim očekivanjima i Talijinim željama. A te naredbe, očekivanja i želje nisu bile lagane za ispuniti. Da me ovaj debil nije ščepao u svoje ruke, sve bi bilo lako. Mislim, vjerojatno bi ja zajebao nešto tu i tamo, no bilo bi lakše. Sve je lakše od ovog.

Ljutito prihvatim rub stola, zatvorim oči i bijesno izdahnem, nastojući se smiriti.

''Hajde, popzvijezdo...'' nasmije se i nasloni na kuhinjski pult, ''...što se nerviraš?''

Ne želim čekati ni trena. Odmarširam prema njemu i uhvatim ga za ovratnik.

''Ne znam ko je tebe jebeno posalo da se sa mnom zajebavaš, ali se kunem-''

''Što?'' nasmije se kao da ga ne držim rukama oko vrata i spremam se zadaviti ga golim rukama, ''Što mi ti možeš? Hoćeš li napisati pjesmu o ovome?''

''Ti izgleda zaista nemaš jebenog pojma s kim se igraš.''

''Igranje je za dječake.'' kaže i u jednom mahu strgne moje ruke s njegova ovratnika te ih pribije uz moja leđa, a ja jauknem u boli, ''Ja ne znam što ti radiš, ali ti si taj koji se sa mnom igra.'' šapne, a ja stisnem zube, ''I u ove četiri godine ne izglda da me pobjeđuješ, mali.'' prosikće i odgurne me od sebe, spotaknem se, no ipak ostanem na nogama.

''Samo čekaj.'' pogledam ga ispod oka jednom rukom držaim drugu koja je boljela kao kurac, ''Mogu se ja oženiti za nju, ali to ništa ne mijenja. Mijenja se samo to što imam još jedan prsten na ruci.''

''Mama, ja bi soka!'' začujem dječji glas iz dnevnog boravka. Svi su još bili tamo, dečki, Talia, naši roditelji, Sophie, Riley, Eleanor... Jack. U tom trenu vrata se otvore, a kroz njih uđe jedna i jedina - Elodie. Pogledam prema njoj, a ona samo stoji skamenjena na vratima. Osmjeh joj je ispere kad me ugleda, a zatim se ugrize za usnu i pogleda prema dolje.