Room Number 78 》[h.s.]

epilogue

epilogue - ''Room Number 78''

Elodie's POV

(Pjesma gore :'))

''Ne! Prestani!'' smijem se i odmičem Harryjevu ruku sa svojeg boka dok me on i dalje pokušava dotaknuti, ''Budi sretan što sam pristala na ovo.'' lupnem ga rukom o prsa, a voda se u kadi oko nas namreška.

''Ni ja ne vjerujem.'' nasmije se i odmakne mjehuriće pjene s mojeg vrata, te na istom mjestu utisne poljubac. Na tren zatvorim oči, uhvatim njegovo lice u svoje dlanove i poljubim ga koliko sam nježnije mogla, a Harry, naravno, odmah preuzme vodstvo i poljubi me jače.

Iako sam to u tom trenu najmanje željela, izađem iz kade, prikrivajući svoje intimne djelove, a Harry izađe za mnom. Čim se ogrnemo ručnikom, Harry me smijući se odigne od tla, pritisne uz zid i počne divlje ljubiti. Išlo bi to i dalje da do nas nije dotrčala Eva.

''Mama! Došli su!'' vikne, a Harry se brzo odmakne od mene nakon što ga odgurnem.

''Reci im da odmah dolazimo.'' kažem, a ona kimne i izađe iz kupaonice, Harry i ja odahnemo.

''Oh, i tata!'' opet vikne, a ja opet odgurnem Harryja kad mi se približi, ''Idući put zaključaj vrata!'' kaže i otrči niz hodnik. Nasmijem se. Nakon što se obučemo, izađem na terasu i mahnem mami i tati, Anne i Robinu, te dečkima i curama koji su bili ispred u vrtu.

''Dolazimo!'' viknem, a oni mi smijući se viču kako smo Harry i ja uistinu neprimjetni ovdje gore.

Ovaj je mjesec dana bio težak za sve nas, no ipak, kao pravi prijatelji rješili smo sve što smo imali. Opet sam se vratila na noge s Riley i Sophie, a društvo uz Perrie, Gabrielle i Eleanor nije moglo biti bolje. Hej, pogodite tko je tema svih novina? Niall i Riley! Čak je i Justin našao curu! Louis, Zayn, Liam, Harry i Niall nikad nisu bili bliži, a Jack i Jay su se skupa s Justinom pridružili našem društvu. Eva odrasta u pravu djevojčicu, a također neprestano primam pozive od mnogih diskografskih kuća.

Harry me uhvati za ruku, izađemo na hodnik, a onda me po milijunti put danas položi na drvenu komodu i približi svoje usne mojima. Smijem se dok mu omotavam ruke oko vrata, a onda laktom slučajno s komode srušim porculansku vazu.

''Ups.'' pogleda me, a ja pucnem prstima.

''Spremačica!''

Do nas zadihano dotrči Talia, obučena u odoru sobarice.

''Da?'' pita nas, a onda zakoluta očima kad nas vidi u kakvoj smo poziciji bili.

''Malo smo se zanijeli.'' Harry joj se nasmiješi, a ona uzdahne i krene skupljati nered za nama.

''Želim pronaći onoga tko je izumio ljubav i probosti ga mačem.'' čujemo je kako mumlja dok čisti, a Harry i ja smijući se otrčimo do moje hotelske sobe.

''Reci im da ćemo malo kasniti.'' odgovori on i poljubi me. I dok se ljubimo, imam osjećaj kao da ništa drugo nije bitno. Uspjeli smo, ponavljam u sebi. Postoje oni ljudi koji probaju, ne uspiju i odustanu. No ja ne želim biti jedna od njih. Pogotovo kad do sebe imam osobu od koje ne mogu odustati ni da hoću. A to je Harry. Moj pokretač radnje. Moja prva laž izrečena svijetu, ali ujedno i prva istina izrečena svemiru. Moj bolji dio, moj nepresušan izvor čežnje i želje. Da, volim ga. Više od ičega. I iako sam zbog njega plakala, od njega odlazila i za njega se žrtvovala, nikad, ali nikad ne bih odbila izazov da sve to opet proživim.

Ljubav je izazov, borba. Nije li čudesno kako spaja nespojivo? Nije li čudesno kako spaja neshvatljivo? I naposlijetku, nije li čudesno kako spaja nas; dva potpuna stranca?

Bilo to čudo ili ne, ne mislim ništa više o tome. Samo razmišljam o tome kako moje tijelo drhti pod Harryjevim rukama, a njegove usne plešu po mom vratu. Nespretno rukom otvara vrata moje hotelske sobe, a onda ih jednako nespretno i zatvara. U jednome pokretu skida svoju majicu, a zatim i moje hlače. Raspušta mi kosu, dok ja svojim noktima prelazim po rubu njegovih crnih traperica.

But, some things better stay hidden behind the door of Room Number 78.