Room Number 78 》[h.s.]

27.

Ajde, mislim da ste se nakon ovih drama zaslužili malo nasmijat 😄 Idemo sad malo s drame na romantičnu komediju 😌 Enjoy! :)x

Chapter 27 - Dinner

Elodie's POV

"Nemoj mi to nikad... više... jebeno... napraviti..." Harry isprekidano govori dok mi poljupcima prelazi po čitavom licu. Glasno se smijem kad nogom otvori vrata svojeg stana, i dalje me ljubeći. Rukama mu se pridržavam oko vrata, a on mene drži oko struka i naginje prema natrag dok mi dostavlja tisuću slatkih poljubaca.

"Nemoj ni ti meni to više nikad napraviti." kažem, a on kimne.

"Neću, nikad više." kaže i opet me počne ljubiti, a ja se nasmijem i odgurujem ga od sebe.

"Harry! Prestani..." smijem se dok me njegove usne škaklju po vratu i obrazima, no Harry mi se samo zafrkantski smijulji.

Ni sama ne znam zašto sam mu se vratila. Jednostavno... kad sam ga vidjela kako trči za mnom, nekako sam znala koliko mu značim. Nisam sigurna zašto sam opet ovdje s njim, a znam da će nešto ubrzo poći po zlu. Ali u jedno sam sigurna. Volim ga.

"Zašto me još držiš?" pogledam ga i pitam zafrkantskim tonom.

"Bojim se da ćeš mi opet pobjeći na onaj jebeni aerodrom." odgovori, a ja mu odmaknem kuštravu kosu  i poljubim ga u čelo.

"Ne idem nigdje." kažem i nasmiješim mu se.

"A što ako opet odeš?" u njegovom sam tonu jasno čula zabrinutost.

"Ne idem nigdje osim ako mi ti ne daš razlog za to." čim sam to rekla on odmah odgovori.

"Neću. Nikad. Nikad, nikad, nikad..." govori dok me opet počinje ljubiti.

"Ti nisi normalan..." nasmijem se i pridržavam se rukama za njegova ramena.

"Nisam! Pa evo, vidiš da sam lud zbog tebe!" kaže zafrkantskim tonom i podigne me u obje ruke, kao mladenku.

"I... još si sa mnom? Još ćeš se malo pretvarati?" Harry me tužno pogleda, a ja kimnem.