Room Number 78 》[h.s.]

60.

Kao šta sam obećala, navila sam sat ujutro u četiri i napisala vam ovaj nastavak jer neću moći tokom dana 😄 Zato je malo kraći jer sam ovo počela u 04:06 a.m. 😂 Enjoy! :)x

Chapter 60 - "We Don't Wanna Be Like Them"

Elodie's POV

"Daj, Jack! Reci mi!" vučem Jacka za rukav, no on i dalje smijući se odmahuje glavom.

"Vidjet ćeš kad dođemo tamo." kaže i zgrabi ključeve od auta, a ja uzdahnem.

"Pa vidjet ću to iznenađenje ovako i onako!" uporna sam, no on je izgleda malčice uporniji od mene.

"Pa hoćeš. Zato ti i neću reći." uzvrati, a onda oboje izađemo iz hotelske sobe.

"Baš si neki." nasmijem se i uhvatim ga za ruku. Jack s osmjehom ispreplete naše prste i zanjiše našim rukama. Spustimo se u predvorje te, kad se uvjerimo da nema novinara, uskočimo u njegov auto.

"Baš me zanima što je to." kažem vežući svoj pojas, a onda probam još jednom, "Daj, govori!"

On me samo zafrkantski pogleda, a onda pogled preusmjeri kroz prozor auta, praveći se da me ne čuje.

Prekrižim ruke na prsima, a on se nasmije i skrene na cestu. Stavi mi ruku na koljeno.

"Nemoj se ljutiti, ajde. Uskoro smo tamo."

"Bolje ti je da onda bude spektakularno." pogledam ga oštro, a onda se nasmijem skupa s njim, "Šalim se..."

"Jesi li ikad bila u Central Parku?" pita, a ja odmahnem glavom.

"Malo je teško ne povjerovati, no nisam bila baš... u parku. Samo sam prolazila." kažem, a onda naglo poskočim na sjedalu, "Vodiš me u Central Park!"

"Možda..." kaže veselo dok vozi. Nasmiješim se.

"Znala sam da ću izvući nešto." kažem i namignem mu, a on mi pokloni osmjeh.

Kad smo napokon stigli, izašli smo iz auta i uputili se prema najljepšem parku na svijetu. Čitavo smo vrijeme pričali i smijali se, a zatim sam ja naglo poskočila kad sam vidjela veliku tablu.