Room Number 78 》[h.s.]

72.

Je li loše što sam već počela plakat a nismo ni počeli...? 😢Hvala vam još jednom što me pratite u ovome od početka, hvala vam tako puno... idemo na vrhunac čitave knjige :') Upalite pjesmu kad vam se kaže, bit će dva ili tri puta kroz poglavlje 😂 Enjoy! :)x

Chapter 72 - "I've Never Stopped"

Elodie's POV

Bijelo. Sve je oko mene tako bijelo. Cvijeće, uredno složene vaze, uredno složene bijele haljine, nasmiješeni gosti, vesele pjesme.

Crno. Sve je u meni tako crno. Emocije, misli, pogledi. Nitko ne primjećuje. Mislim da niti ne ne želim da itko primjeti. Mislim, kako bih se trebala osjećati?

On se ženi. Uistinu se ženi. I to je okej.

Cure oko mene plešu i pjevaju dok im krojačice pripravljaju haljine, no meni nije do pjesme ni plesa. Barem ne danas.

"Haljine su odlične!" veselo viknu cure dok se ogledavaju u ogledalu, a ja im dam malen osmjeh dok se jedna od žena bavi mojim izgledom.

"Tako... gotova si." kaže, a ja se okrenem prema zrcalu. Na sebi sam nosila usku bijelu haljinu s rozim pojasom, iste nijanse kao i traka u kosi koja je pridržavala moju punđu. Vidjelo se da je Talia birala haljine za djeveruše.

Nasmiješim se i okrenem prema curama.

"Lijepo je." kažem i pogledam se još jednom, "Ja... moram čas do Talie." kažem, a djevojke me pogledaju.

"Do Talie?" Sophie podigne obrve.

"Da... samo..." govorim isprekidano, "...moram nešto obaviti." kažem te brzo izađem is sobe na bijeli hodnik. Putem me pozdravlja milijun ljudi, uključujući i Talijinu i Harryjevu obitelj. Pokucam na velika bijela vrata te uđem unutra. Preda mnom je stajala... ona. Obučena sva u bijelo, u predivnu bijelu vjenčanicu, zadovoljno se ogledavajući u ogledalu. Okrene se.

"Elodie!" nasmiješi se, "Što radiš ovdje?"

"Ja..." na tren se zamislim zašto sam uopće došla, "...samo ti želim čestitati. I poželjeti sreću u braku." nasmiješim se.

Nekoliko me trenutaka zapanjeno gleda, a onda me iznenada zagrli. Nisam bila sigurna kako da odgovorim na to, pa s neugodnošću uzvratim zagljaj.

"Znaš... da nije bilo tebe, Harry i ja se nikad ne bi vjenčali." kaže s osmjehom kad prekine zagrljaj, "Iako nam je bilo suđeno, hvala ti." nasmiješi se, a onda se odmakne malo ispred mene te se okrene oko sebe, a njezina predivna vjenčanica zaleprša, "Kako izgledam?"