Room Number 78 》[h.s.]

66.

Danas je čitavo poglavlje jedan ogroman #Helodie moment uz Evu, a Harry i Elodie se polako pomiruju 😢😍😒 Enjoy! :)x

Chapter 66 - Walks And Parks

Elodie's POV

"Sigurno imamo te kekse dolje na recepciji." kažem Jacku, a on se namršti.

"Nema, misliš da nisam gledao?" kaže, a ja se nasmijem.

"Pa dobro, kupit ću ih kasnije. Do kad rade dućani ovdje?"

"Deset, mislim... devet i pol." Jack slegne ramenima i zavali se na kauč. Zavlada tišina u sobi. Bilo je oko sedam uvečer, hotel se doimao dosta tih. Vjerojatno Louis još nije imao ništa na umu, zato je tiho. Još uvijek  nisam samoj sebi oprostila činjenicu da sam doslovno prebila Taliu. Ne znam što me spopalo, nikad se u životu nisam potukla ni s kim. Očito je ona imala tu čast. Ne mogu reći da mi nije bilo drago zbog toga.

Krenem navući zastore preko prozora, blokirajući time pogled na osvjetljen veličanstveni New York pod sobom, no onda me prekine Jackov glas.

"Kakva je Eva s... tatom?" pita me, a ja se trudim ostati pribrana.

"Oh, pa... vjerujem da se ništa neće promijeniti čak i kad zna da je Harryjeva kćer jer kad se nakon vjenčanja vratimo u Los Angeles sve će se vratiti na staro i opet ćeš joj ti biti tata." odgovorim, a on uzdahne.

"Možda bi Eva trebala biti malo s Harryjem." kaže, a ja se polako okrenem prema njemu.

"Zašto...?"

"Otac joj je, za početak. Neka se upoznaju jer kasnije... mislim, kad se vratimo doma..." slegne ramenima, "...ne znamo kad ćemo ikad više vidjeti Harryja."

Ikad više?

"A to..." obližem usne, "...imaš pravo. Da."

Začujemo zvono na vratima, a zatim i Evine brze korake. Oboje se okrenemo prema smjeru odakle je zvuk dolazio.

"Hej!"

"Hej, ljepotice." začujemo muški glas. Otiđem do vrata, a onda ostanem zatečena.

"Harry..." dahnem zbunjeno, a on pruži ruku koja mu je bila iza leđa i Evi pruži buket cvijeća. Eva ga očarano primi u ruke.