24.

2.3K 165 18
                                    

Evo mi ih 😱😂 Drama, drama, jebena drama 😉 Napisat cu vam odma danas dva nastavka pa objavit, a 25. nastavak je napokon nesto predivno 😢😍 Enjoy! :)x

Chapter 24 - Love Me Or Leave Me

Elodie's POV

Idućeg se dana, hvala Bogu, probudim u odjeći

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Idućeg se dana, hvala Bogu, probudim u odjeći. A i Harry. Mislim, valjda je to dobro. Ali... ugh, ne, ne smijem to misliti. Niti se tome nadati. To se dogodilo samo jednom kad nisam shvaćala što radim. Okrenem se na bok kad osjetim težinu oko svog struka. Pogledam prema mjestu gdje sam je osjetila i kroz napola zatvorene oči ugledam tetoviranu ružu. Nasmiješim se i prstima lagano prođem preko nje. Jaka me ruka i dalje sneno držala u stisku, a ja se nisam opirala.

Pogledam prema Harryju koji je spavao do mene, također na boku. Izgledao je tako predivno dok spava. Sunce mu je preko prozora padalo na leđa, ističući time još više mišiće koji su mu se nadzirali ispod kože.

 Sunce mu je preko prozora padalo na leđa, ističući time još više mišiće koji su mu se nadzirali ispod kože

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Okrenem se na drugu stranu, pazeći da mu se pritom ruka ne makne s mene. Uspijevam u tome i odmaknem mu izgubljen pramen kose s čela. Isuse, tako je predivan. Ne mogu izdržati. Poljubim ga u kut usana.

"Ubijaš me, Harry..." šapnem, znajući da ne čuje, "...svaki pokret kojeg napraviš, sve što kažeš, sve što misliš me ubija... ne znam što mi je, Harry..." govorim mu tiho. Tako mi i treba kad sam kukavica i bojim mu se reć bilo što... Kako sam glupa.

"I da, boli me kad ideš kod Talije, želim da budeš sa mnom, želim da samo mene onako diraš i ljubiš, želim da sam samo ja tu. Ja i nitko drugi." govorim što tiše mogu, "Osjećam te u svakoj veni koja struji mojim tijelom, osjećam te u plućima, ali zbog ruža na tvojim rukama ne mogu disati, razumiješ?" pitam, no ne očekujem odgovor. Uzdahnem još jednom i šapnem nešto što je vjerojatno i sam shvatio kroz sve što smo proživjeli.

"Do ludila me vodiš." nasmijem se.
Prstima mu prijeđem preko kose i igram se njom pri vrhovima dok ne osjetim kako se pomaknuo. Polako otvori oči, a usne mu se izviju u smješak.

"Jutro." kaže hrapavim jutarnjim glasom.

"Dobro jutro i tebi." odgovorim.

"Meni je sigurno dobro jutro." na licu mu se pojavi blistav osmjeh. Obožavam kad je ovakav; opušten i smiren, što i nije baš uvijek na raspolaganju. Možda baš zato cijenim kad mu je ovakvo raspoloženje.

Room Number 78 》[h.s.]Where stories live. Discover now