Room Number 78 》[h.s.]

41.

Idemo dalje! Idemo dalje! Harry is about to lose his shit 😱😲 Ovo gore šta vidite je aerodrom u Splitu, stavila sam ga jer tu zamišljam sve događaje iz svojih priča koji su vezani uz aerodrome 😂 Tona slika i gifova 😍😱😢 Enjoy! :)x

Chapter 41 - "Airplanes And Skylines"

Elodie's POV

"Jesi?" Jack me pita kad sjednem u auto nakon što sam svoje kufere stavila u prtljažnik.

"Da." odgovorim tiho, no ne osjetim kako se automobil kreće.

"A jesi dobro?" podigne obrvu, a ja ne znam što da mu odgovorim. I jesam dobro i nisam dobro.

"Jesam." kažem i nasmijem se da prikrijem bol koja me obuzela kad sam se sjetila Harryja kako leži sam u krevetu i nema pojma da odlazim dalje od njega, "Jesam, sve je super." odgovorim.

"Sigurno?"

"Da." odgovorim malo prebrzo, no izgleda da Jack nije primjetio, "Imamo karte?" pitam ga, a on kimne.

"Mhm, imamo i novaca za prvu klasu. Bit će nam super." kaže zafrkantskim tonom i pokaže kovanicu.

Uspije me nasmijati, no moj osmjeh nestane kad pogledam prema Harryjevom prozoru. Suze mi opet naviru na oči, pomilujem svoj trbuh i maleno biće u njemu.

"Želiš li da idemo?" Jack me zabrinuto pita, a ja kimnem.

"Da." odgovorim, "Da. Idemo."

Harry's POV

Iz sna me probudi obavijest na Twitteru. Opet sam zaboravio stišati mobitel. Prevrnem se na drugu stranu krevet- čekaj... Drugu stranu kreveta? Naglo otvorim oči i vidim da nje nema.

"Elodie?" ogledam se oko sebe. Stan je prokleto tih, "Elodie?" ponovim glasnije.
Ustanem iz kreveta, možda se tušira. Otiđem u kupaonicu, no nikog nema. A nema ni njezinih stvari, šampona, odjeće... gdje je ona?

"Elodie?!" viknem, a moj glas odzvanja po praznim sobama. Krenem uzeti mobitel, a zatim odmah pokraj svog crnog iPhonea na noćnom ormariću ugledam ključ. Na njegovu zlatnom privjesku ugraviran je crni broj sedamdeset osam. To je ključ Elodiene sobe. Pa što on radi ovdje?

"Koji...?" kažem zbunjeno dok otključavam mobitel, a onda procitam njezin tweet.