Room Number 78 》[h.s.]

37.

#OnoKadPišešPričuINaSkypeuSiSInternetBFF haha ♥ Ovo je prvi nastavak, a nakon ovog ću dok čitate napisati drugi i objavit, obećala sam vam dva! Ovaj gore video što vidite je kako ja zamišljam Harryja u ovoj priči  ♥♥♥:0 Just me being the drama queen as always ;) Enjoy! :)x

Chapter 37 - ''#Jelodie = Jealousy''

Elodie's POV

- one month after -

''Oprosti što je ovo moralo ovako ispasti...'' kažem Jacku i nervozno pogledam pod kad izađemo iz ordinacije.

''Ma sve je u redu, Elodie.'' nasmiješi se i pogleda me.

''Da, ali se prvi spoj pretvorio u odlazak ginekologu zbog mojih bolova.'' uzdahnem, a Jack se nasmije.

''Trudna si. Razumijem.''

Da, naime. Trudna sam. Mjesec dana, a očito da nikoga nije bilo briga. Harry je stalno kod Talije i već mjesecima neuporno upija njezine podle laži koje nikako da prestanu. I baš kad pomislim da je svemu došao kraj, da ćemo se Harry i ja nekako vratiti u ona prijašnja vremena; lovanja i trčanja po stanu, gledanja filmova do kasno u večer dok smo skupa u krevetu, pjevanje ludih pjesama koje ni meni ni njemu nisu bile omiljene, no ipak smo pleali jer smo samo željeli vidjeti naše osmjehe, ono izlaženje s dečkima... i kad pomislim da je to to, on ode k njoj. A meni nitko ne dolazi. Osim Jacka. Čak se ni sa Sophie nisam pomirila nakon one svađe. Par sam mputa vidjela Riley, a Harry mi još uvijek ne vjeruje. Moja je obitelj s oduševljenjem prihvatila vijest da sam trudna. Oni vjerojatno i misle da se Harry i ja volimo. Moja mama i Harryjeva su presretne što će postati bake, kao i moj tata i Harryjev očuh i pravi otac. Biti djed je za njih velika stvar.

''Ej, um...'' Jack prekine tišinu dok zatvara vrata ordinacije, ''...jesi li... je li Harry što govorio? Hoće li zadržati dijete?''

Ugrizem se za usnu.

''Ne.'' odgovorim tiho na što Jack skupi obrve.

''Nije ništa govorio ili... neće dijete?''

Shvati očit odgovor kad obrišem suzu u kutu oka. Ne znam što mi je u tom trenu bilo, ali jednostavno sam trebala zagrljaj. Tako sam ga čvrsto stisnula da sam se na tren prepala hoće li nešto biti djetetu, no ono je maleno i zaštićeno. A meni treba zagrljaj.

''Ej, ej...'' Jack šapne i prisloni usne na moju kosu dok ja plačem u njegovom zagrljaju, ''...shh, sve je okej.''

''Nije okej...'' zagrcnem se od suza i prekinem zagrljaj, ''...ništa nije okej, Jack.''

''Ja sam tu za tebe...'' Jack šapne, a ja nekako naslutim da govori istinu, ''Kako je taj lik glup, pa ja bih ti bolje odgojio dijete od njega.'' nasmije se.

''Stvarno?'' pitam ga i obrišem oči od suza, a on me izvede van ordinacije i pritom me drži za ruku.

''Naravno da bih.'' nasmiješi se, a oči mu zasjaju, ''Imam dvije mlađe sestre i dva mlađa brata, znam kako je to.''