Avioni od papira

sedamnaest - || moramo razgovarati ||

Sebastiana probude glasni zvukovi sirene. Panično otvori oči i pogleda oko sebe, ne uspijevajući vidjeti svoj digitalni sat koji je stajao na njegovom noćnom ormariću. Smiri se kada se sjeti da je u Noahovoj sobi i pokuša ustati, ali je Noahova težina još uvijek stiskala njegova prsa. Polako ga makne sa sebe i prebaci poplun preko njegovog tijela, a zatim priđe prozoru kroz koji ugleda dva policijska vozila.

Stali su pred njegovom kućom.

Sebastianu je samo jedno ime plesalo po kutovima mozga. Keith.

Sagne se kako bi obukao svoju majicu, poljubi Noaha u čelo i nevoljko izađe kroz prozor, pretpostavljajući da je Nora zaključala prednja vrata, a on nije mogao tražiti ključ. Ne sada.

Nespretno se dočeka na noge, usput raskrvarivši koljeno, na što samo oštro uzdahne i potrči prema svojoj kući, ignorirajući toplu tekućinu koja mu je klizila niz koljeno. Nije imao vremena da zastane i pogleda u kakvom je stanju. Preskoči ogradu pred travnjakom i zatrči se prema ulaznim vratima, gdje je njegova majka stajala i pričala sa dvojicom policajaca.

"Sebastiane!" njegova majka glasno uzdahne kada ugleda svojega sina. "Jesi li ti normalan?"

Dvojica policajaca pogledaju u njegovom pravcu, "to je on?"

"Da, to je on", njegova majka prekriži ruke na grudima i oštro ga pogleda, dajući mu do znanja da će kasnije morati razgovarati.

Sebastian proguta knedlu u grlu i priđe im bliže.

"Onda odbacujemo ideju da su obojica na istom mjestu", viši policajac odmahne glavom.

Obojica?

Ipak zadrži jezik za zubima i upitno pogleda prema majčinim mokrim obrazima, pa prema Bennettu, koji je trljao očne kapke i vukao majčin ogrtač jer nije shvaćao zašto su policajci stajali pred njihovim vratima.

"Znate li gdje je otišao, ili gdje bi mogao biti?" niži policajac ju upita, držeći miran ton glasa iz obzira prema Bennettu, koji je i bez te buke bio dovoljno uzrujan. Sebastian ga pozove k sebi i primi ga u naručje, tiho mu govoreći da šuti.

"Zašto su oni tu?" Bennett zijevne i stisne Sebastianovu majicu.

"Ne znam, Benny", Sebastian tiho odvrati, pažljivo slušajući razgovor koji se odvijao ispred njega. 

"Zašto tata nije tu?" Bennett ponovno povuče njegovu majicu, na što Sebastian prevrne očima, jedva održavajući smiren izraz lica.

"Pokušavam saznati", brzo mu odvrati. "Daj, budi tiho."

"Zašto mama..."

"Bennett, dovraga!" Sebastian šapne, čudeći se što već nije počeo vikati. Bennett je bio naporan klinac, ali u ovom trenutku nije imao volje da se nosi s time. Njegov otac je otišao tko zna gdje i sada je njegova majka stajala pred vratima sa policajcima dok je on rješavao svoje ljubavne probleme. To se zove dramom.

Dok mu je napokon pošlo za rukom da ušutka Bennetta, policajci su već bili pred ogradom.

"Sebastiane Doveru", njegova majka obriše suze koje su joj se nakupljale u očima, te mu priđe užurbanim hodom, puštajući da blagi povjetarac uništi njezinu labavu punđu. "Gdje si bio!?"

"Prespavao sam kod...", Sebastian zastane, ne znajući kako bi opisao odnos koji je imao sa Noahom. Prešli su granicu najboljih prijatelja, ali nisu bili u vezi. Još ne. "Svojeg prijatelja." 

Jednostavno nije imao živaca da joj sada objašnjava svoj ljubavni život, usto, njegovi roditelji nisu znali ništa o njegovoj seksualnosti. Znao je da će njegov otac poludjeti.