Avioni od papira

trideset dva - || čuvaj ga za mene ||

pustite pjesmu za bolji ugođaj i uživajte. Ispričavam se na dugom čekanju♡
____________________

"Morat ćeš se ošišati", Hyeok se nasloni na svoje sjedalo, promatrajući Sebastiana kako pokušava navući kokošji kostim na svoju glavu. Već su pet minuta bili pred napuštenim skladištem, skriveni među hrastovim stablima koji su krasili nekoć uredno područje.

"Urnebesan si", Sebastian puhne u frustraciji, istovremeno udarajući laktom Bena koji je kroz zamračeni prozor pratio kretnje pred vratima skladišta.

"Morat ćeš. Misliš da sam dobrovoljno skinuo afro frizuru koju sam puštao četiri godine?" Ben gorko odvrati kada se sjeti trenutka kada je sjedio na stolcu u brijačnici. "Uostalom, nije baš da ti kovrče pomažu u izgledu."

"Što time želiš reći?" Sebastian se zaprepasti, smatrajući svoju frizuru dijelom svojeg identiteta. Nikada ju ne bi mogao odsjeći. Čak niti da bude sudionik u prljavom poslu.

"Želi ti reći da si ružniji od Petera na recepciji", Hyeok ga kvrcne po čelu, podsjećajući ga na muškarca u kasnim četrdesetim sa prilično velikim krugovima znoja pod pazuhom. "a njega ne možeš tako lako nadmašiti."

Nasmiješi se, unatoč situaciji u koju se uvalio, zahvalan što je u svoj toj nesreći barem dobio društvo vrijedno spomena i na koje se mogao osloniti. Obojica su bili tako opušteni i drugačiji od osoba u srednjoj školi. Znao je da je razlika u godinama igrala veliku ulogu, ali nisu bili nimalo ozbiljniji od njega samog, što ga dovodi do zaključka da je po prvi put u životu nekoga mogao nazvati prijateljem već na početku. Čak iako su izgledali kao da će se poklati u roku od pet minuta.

"Zašto me tako gledaš?" Hyeok mahne rukom ispred njegovog lica kada i on i Sebastian shvate da je ovaj zurio u tamnokosog mladića već dvije minute. "Znam da sam zgodan, ne brini, neću te osuđivati."

"Razmišljam kojeg od vas dvojice bih prvo bacio pod kamion", umiljato se nasmije i baci kokošju masku na njegovu glavu. "Uostalom, zašto ti ne bi predao paket? Manji si od mene."

"Zato što sam vozač", odbrusi. "Ben ugovara mjesto i vrijeme, ja vozim, ti si konobar."

Zausti kako bi nešto rekao, samo da bi ga Ben presjekao. "Ti nisi ovdje ni tjedan dana, šuti."

To je bio argument s kojim se morao složiti. "Ali, zar Hyeok nije bio taj koji je nosio kostim dok mene nije bilo?"

"Bili smo kratki sa osobljem", Ben se ubaci i uhvati Hyeoka za zapešće kada ga vidi kako se priprema na udarac.

Prevrne očima i duboko uzdahne kada, nakon što je letimično pregledao okolinu, vidi upaljene farove automobila koji se zaustavio par metara dalje od njih. "Ovdje su."

"Navlači masku i uzmi kutiju", Hyeok mu u ruke ugura masku koju je on prvotno bacio na njega i doda mu kutijicu ispunjenu vrećicama droge.

"Zašto prodajemo u ovolikim količinama?" zaprepasti se količinom koju je držao u rukama, ali mu glas biva nerazumljiv zbog maske koja je sprječavala duboke udisaje. Nisu ga razumjeli te su ga samo istjerali iz kombija.

Nervozno pogleda prema kombiju samo da bi vidio njih dvojicu kako mu mašu rukama da se pokrene, te uz nesiguran korak, krene prema automobilu iz kojeg izađe muškarac u crnome odijelu, šiltericom skrivajući svoje lice.

"U pet funti da će se sasrat živ", Hyeok pruži ruku prema Benu koju on energično primi, smijući se na samu pomisao Sebastianovog izgubljenog lica.

"Vi znate da imam zvučnik na kostimu", namršti se kada čuje njihov razgovor, iako nije bio siguran jesu li ga uopće mogli razumjeti.

Prema nedostatku reakcije na njegovu opasku, otrese ruku u kojoj je držao kutiju kako bi smirio nervozu. Stane pred nepoznatog muškarca i kimne u njegovom smjeru, pokušavajući zadržati smireno držanje.