Avioni od papira

devetnaest - || nikad više ||

Noah je, od trenutka kada su se njegove usne odvojile od Sebastianovih, bio na sedmom nebu. Nije ga bilo briga za došaptavanja, niti ga je bilo briga za čudne poglede koje je dobivao kada je prolazio hodnikom dok je blago cupkao u hodu. Bio je presretan što je napokon izvukao tu tajnu na vidjelo i riješio se tereta koji ga je gušio posljednjih par dana.

Sada je sjedio na posljednjem satu toga dana, likovna umjetnost. Jedini razlog zašto je izabrao taj kurs je ona slavna činjenica da se tamo ne nalaze osobe koje je Noah želio izbjeći u širokom luku. Trenutno su radili u pop art stilu, radeći na slici vlastitoga izbora.

Naravno da je Noah počeo crtati njemu dobro poznate kovrče.

"Hej", djevojka, čije ime nikada nije saznao, iznenada sjedne pored njega. Primijetio ju je tek kada je podignuo pogled kako bi uzeo svjetliju nijansu smeđe. 

"Hej...", Noah razvuče riječ i pogleda u stranu, zbunjen njezinom pojavom. Obično mu ljudi ne prilaze.

"Ja sam Bonnie", tamnoputa djevojka prekine njegov moment zbunjenosti i tišine. "Samo sam ti htjela reći kako je ono prije prvoga sata bilo jako hrabro od tebe i tvojeg dečka."

Noah je mogao osjetiti kako se krv slijeva u njegove obraze, poprimajući rumenu boju u licu. "Erm, hvala ti."

Bonnie se malo primaknula sa svojim stolcem, smanjujući njegov osobni prostor, "nego, nemoj mi zamjeriti ako te pitam..."

Noah je prevrnuo očima, jer je dobro znao kamo ovo ide.

"Koji je od vas, ono,  dečko u toj vašoj vezi?" Bonnie skeptično upita, znajući da je ovo bila osjetljiva tema.

"Obojica smo dečki", Noah joj odvrati. "To je i cijela poanta."

"Znaš na što mislim", Bonnie ga potakne da nastavi.

"Ne, ne znam", naravno da je znao. Samo nije želio postati jedna od rajčica u vrtu svoje majke jer je bio prilično siguran da će biti baš takve boje na kraju ovoga razgovora.

"Daj, zanima me", Bonnie dramatično uzdahne i nalakti se na stol.

"Mi nismo...", Noah zastane kako bi progutao knedlu u grlu. "Još nismo došli do toga."

"Oh", Bonnie je imala neutralan izraz lica, skoro da je očekivala ovakav odgovor iz Noahovih usta.

"Znaš što ja mislim?" nastavi ona, nakon što ga bolje promotri.

"Što?" Zašto je ona još uvijek ovdje?

"Mislim da bi ti bio djevojka", uz to se nasmiješi, potapša ga po ramenu i sjedne natrag za svoj stol.

Noah ispusti kist iz ruke. Oh, čovječe.

Bio je presretan kada je zvonilo zvono za kraj nastave, što mu se nikada nije desilo. Brzo je spakirao svoje stvari i ubacio ih u svoju platnenu torbu, pritom spretno izbjegavajući Bonnie, samo da bi par minuta kasnije stajao ispred svojeg ormarića.

Odlučio je pričekati Sebastiana ispred škole kako bi zajedno otišli do glazbene trgovine i u onaj kineski restoran u koji ga je odveo prošlog tjedna. Znao je da danas nije imao nogometni trening.

Baš zato mu je bilo čudno što nije izlazio kroz ulazna vrata škole niti nakon dvadeset minuta čekanja. Nervozno pogleda na ručni sat i vidi kako je već bilo pola tri. Trebao je biti vani prije deset minuta.

Nakon trenutka razmatranja svojih mogućnosti, ipak duboko uzdahne i vrati se natrag u školu, zaputivši se prema svlačionicama. Možda mu je zaboravio reći da su imali trening. Barem se nadao da je samo to u pitanju.