Avioni od papira

dvadeset šest - || on je kriv ||

Noah zanijemi. Osjećao se poput glumca u napetoj sceni u kojoj je sve snimljeno duplo sporijom brzinom. U tom je trenutku vidio samo Keithovu ruku koja snažno drži njegovu nadlakticu, kao što je mogao pratiti kretnje njegovih usana, ali to nije želio. Nije mogao razumjeti riječi koje su skakale s njegova jezika. Pogleda niz hodnik i vidi grupu učenika koji prolaze pored njih kao da se ništa loše ne dešava, zbog čega poželi vikati u njihove face.

Stisne ruke u šake i duboko uzdahne, samo da smiri svoje disanje koje se ubrzalo nakon što je Keith imao obraza doći pred njega i puniti njegovu glavu glupostima.

"Nikada me više ne dodiruj", otrgne ruku iz njegova stiska, ne želeći znati razlog njegove napadne persone. Kao da se to ikada moglo promijeniti.

Zašto je dopuštao drugima da ga gaze? Saberi se.

Keith ga povuče za rub majice i počne ga gurati prema ostavi. "Lewin, ne ponašaj se glupo."

Noah izvije obrvu i prekriži ruke na prsima, ne želeći mrdnuti ni milimetar. Keith primijeti promjenu u njemu, ali odluči zadržati taj detalj za sebe. Prvi put ga vidi ovako ljutog, Noaha Lewina, dečka koji bi se uplašio i vlastite sjene. Nije znao kako bi reagirao na to. Iskreno, laknulo mu je kada je Lewin promijenio stav, jer ono što ga čeka neće biti nimalo lijepo.

"Ozbiljan sam u vezi ovoga. Ima stvari o Doveru koje moraš znati", Keith zatvori vrata ostave nakon što, uz više napora nego što je to očekivao, uspije ugurati nižeg dečka unutra. 

Obojicu zapljusne jak miris sredstava za čišćenje i smrad gumenih rukavica, koje su bile nabacane na hrpu u bijeloj kanti za smeće.

"Keith, ozbiljan sam", Noaha počne hvatati panika. Bio je u vrlo skučenom prostoru sa osobom koju nije mogao podnijeti, niti je imao šanse da pobjegne kada je ta gromada stajala pred njegovim putem prema slobodi. Osjeti kako ga novostečena hrabrost napušta, shvaćajući značenje svoje trenutne pozicije.

"Neću ti nauditi", podigne ruke u znak predaje, stvarajući veći razmak među njima.

"Da, u to sumnjam", drhtavo se nasmije, znajući da je njegov dan već počeo ići nizbrdo.

"Nisam imao nikakve veze s onim što se desilo prošlog tjedna", Keith nije znao kako bi započeo, a da odmah ne pokvari tobože normalnu situaciju koju je zasad imao pod kontrolom.

Noah počne tapkati nogom o pod, gristi usnicu, povlačiti rukave svoje jakne, samo da uspije u smirivanju svojih živaca. Koliko god se on trudio sakriti svoj strah, znao je da je njegova maska svakom sekundom sve tanja.

"U ime one dvojice kretena, ispričavam se", Keith polagano izgovori riječi koje rijetko izgovara, iako Noah to nikako nije mogao znati. Uhvati bljesak zbunjenosti u njegovim plavim očima. 

"Tebi je žao?" Noah ne prestaje sa lupanjem noge o pod. "Žao mu je."

"Svjestan sam toga da sam se ponašao kao idiot prema tebi i Sebastianu", nije bio ni svjestan težine kojom je izgovarao ove riječi. Navikao je širiti svoju auru zločestog dečka i kapetana nogometne momčadi, da je skoro zaboravio kako je to kada si sasvim obična osoba koja priznaje svoje pogreške. Morao je to izreći prije nego se prebaci na glavnu stvar.

"Ma nemoj", Noah odvrati prije nego promisli o riječima koje je nonšalantno prebacio preko jezika, samo da bi sekundu kasnije stavio ruku preko usana i jauknuo od siline kojom je to učinio. Bio je izbezumljen i samo se nadao da neće završiti poput onih rukavica u kanti za smeće.

"Misliš li da sam vas napao jer ste u nekom gej odnosu?" višeg dečka ne naljuti Noahov sarkastični komentar, nego ideja da je prestravljen zbog njegove reakcije.